Epidemija korone naglavačke je okrenula živote svih koji nastupaju na sceni, pa se i dubrovačka jazz pjevačica Ines Tričković nakon 20 godina karijere posvetila sebi i mirnijem životu u rodnom gradu, pronalazeći i u ovako teškim vremenima nešto pozitivno i dobro.
Zaboravila je na sve dogovorene nastupe, snimanje, ugovore i suradnje za ovu godinu, od Hong Konga do Švicarske, posvetila se online lekcijama pjevanja i podučavanju studenta, te onome što se može napraviti u blizini, kod kuće. Otpjevala je nekoliko koncerata, igrala u predstavi "Tramvaj zvan žudnja", i što je najvažnije – koncem kolovoza je sklopila brak, udala se za svoju veliku ljubav.
- Ostvarila sam otprilike 15 posto od onoga što sam planirala za ovu godinu, ali sam i dobila prilike koje nisu bile u planu, tako da se zaista ne smijem žaliti. Imam sreću što u ovoj ludoj godini radim koliko-toliko i da nastupam – kaže talentirana pjevačica za koju vole istaknuti da je bila u srodstvu s pjevačem Oliverom Dragojevićem, u čast kojega je pjevala u Vela Luci sa svojim kvartetom.
Božić će, nakon dugo godina, provesti kod kuće:
- Prethodnih godina većinom sam bila negdje na turneji, na putu, a ove godine sam rekla nadoknadit' za sve prethodne i to s mirisom velike okićene žive jelke, puno svijeća, s mirisom štrudela od jabuka i prikala, fritula. Želim bakalara "na bijelo" dok više svima ne dosadi i druženje s najmilijima. Najradije poklanjam ukrase za bor, neke posebne, ručno rađene– veli ova vokalistica, a u ovo prosinačko vrijeme kada se svi trude dobrim djelima uljepšati svakodnevicu onima kojima su životni uvjeti teški zgodno se prisjetiti da je Ines bila jedna od "Crvenih noseva". Onih koji smijehom opuštaju bolesnu djecu po bolničkim odjeljenjima:
- Pozvana sam bila na audiciju u njihovim počecima još 2010. godine. Radila sam skoro tri godine sa "Nosevima". Nevjerojatno iskustvo! Jedna od najvećih škola života. Kad pođem u Zagreb uvijek ih posjetim, to su moji dragi prijatelji, predivni ljudi, koji rade tako nešto teško, a divno. Inače, inspiriraju me svi ljudi koji žive svoj poziv, a samim tim što netko živi svoju autentičnost, on pomaže cijelom čovječanstvu – smatra jazzerica.
Koncem prošloga ljeta 37-godišnja pjevačica na intimnoj svečanosti u krugu najbližih proslavila je vjenčanje sa svojim partnerom Božidarom:
- On nije iz glazbenog svijeta, radi u turizmu i vinskom biznisu, što mi je drago zbog jednog dobrog balansa doma. Netko bi možda na prvi pogled zaključio da smo iz potpuno različitih svjetova i da nemamo ništa zajedničko, ali mi se ipak poznajemo već 17 godina i neki osnovni postulati, životni stavovi i želje su nam iste, a razumijevanje intuitivno i duboko. Osvojio me svojom mudrošću, dobrotom, muškom snagom, dosljednošću... Za mene je on najbolji - ističe.
Ines često objavljuje fotografije na Instagramu u kojima se predstavlja nizom različitih stylinga i modnih igrarija; teško je reći kada se radi o dotjerivanju za scenski nastup, a kada je to u privatno vrijeme:
- Volim se igrati, eksperimentirati s modom. Mislim da je život radost, treba živjeti što više na svim poljima, a moda nas može puno razveseliti. Uzor su mi filmske glumice 50- ih, 60-ih godina, Ava Gardner, Sophia Loren i pin-up modeli, a od suvremenih neponovljiva Bjork i Dita Von Teese. Volim i klasiku, ali i moderni punk Vivienne Westwood. Kupujem i na Hreliću i u buticima visoke mode. Volim i vintage i otkačeni azijski pop. Ma to je jedan eklektični show program od stila! - nabraja Ines, smijući se.
Pjevačica koja u karijeri bilježi pjevanje na zagrebačkim ulicama usred zime, nastupe u Carnegie Hallu, na jazz festivalima u Izraelu i Hong Kongu, prošlog se ljeta družila s Thanom Alexom, američkom jazz pjevačicom i skladateljicom porijeklom iz Dubrovnika, ove godine nominiranom za nagradu Grammy.
- Imale smo jedan prekrasan ručak u Konavlima s njenim suprugom, bubnjarem Antonijem Sanchezom, mojim suprugom i još nekoliko prijatelja. Znamo se već godinama ali smo se ovog ljeta povezale dublje. Thana je jedna odlična, vrijedna umjetnica velikog srca i ima puno toga za reći, umjetnički. Presretna sam da je nominirana za Grammyja, dosta se namučila dok je napravila ovaj album, tako da stvarno zaslužuje sve što se sada događa - smatra Ines.
- Kako vam se svidio rad na kultnoj predstavi "Tramvaj zvan žudnja"?
- Suradnja s Kazalištem Marin Držić mi je stvarno jedno od najljepših iskustava ove godine. Nastupati pored naše glumačke legende Senke Bulić, cijelog fantastičnog ansambla u tako velikoj predstavi pod režijom izvanrednog Paola Tišljarića, je nešto posebno. Osjetila sam da se moj talent pokazao na najbolji mogući način. Moja uloga je Meksikanka, odnosno Smrt, koja dolazi po glavnu protagonisticu Blanche, Senku. Jako nježno i kroz pjevanje stvara atmosferu mračnog mira i daje Blanche utjehu nakon puno patnje. Uživala sam u svakom momentu. Velika čast, zaista.
- Navodno planirate raditi još jednu predstavu.
- Na jesen ću raditi u predstavi "Peta Komedija" Nikole Nalješkovića, u režiji genijalne Srđane Šimunović. U posebno dragoj mi ulozi Vraga - šali se Ines.
- Namjeravate li se možda još više profesionalno vezati uz kazalište?
- Mi glazbenici smo nešto slično kao pomorci. Gdje nas publika želi, tu idemo. Ja sam dosta na turnejama, na sve strane, nadam se da će se uskoro tako i nastaviti. Svakako, to uključuje i naš prekrasni teatar, kad me trebaju, rado ću im se odazvati i surađivati s njima. Kada ste solo pjevač, onda ste uvijek pod svojim vlastitim imenom i ljudi vas doživljavaju jednoslojno. “Ines Tričković, jazz pjevačica”. I to je divno i super, ipak je to moja karijera već evo 20 godina, ali s teatrom volim taj odmak od sebe gdje mogu biti nešto drugo. Igrati se, istraživati svakakve uloge. To me strašno veseli.
- Zašto volite živjeti u Kini?
- Kina je tako vibrantna, puna života, brza i dinamična, kreće se tempom koji jako volim i koji je sličan mom tempu. Kina je nevjerojatno razvijena, to je zemlja budućnosti i sada je mjesto najvećeg razvitka te nudi bezbrojnih mogućnosti. Mogu reći da je to moj drugi dom. Obožavam njihovu hranu, konkretno hranu jugoistočne Kine gdje sam živjela. Macao i Hong Kong su moja dva doma u Kini, tamo najviše nastupam i tamo sam stvorila lijepu karijeru.
Nikad se nisam osjećala kao stranac ili da nisam dobrodošla, Kinezi su pragmatični kao i Amerikanci. Većinom nastupam u uskom krugu od nekoliko gradova jugoistoka - Hong Kong, Shenzhen, Zhuhai - ali je to tržište od oko 40 milijuna ljudi, tako da možete zamisliti koje su to mogućnosti. Kada je nešto kvalitetno i interesantno, pogotovo ako se tiče umjetnosti, u Kini su ti sva vrata vrlo brzo otvorena.
- A u New Yorku?
- U New Yorku nikad nisam živjela "full time", ali sam tamo nekoliko godina zaredom provodila po nekoliko mjeseci godišnje. New York je najbolji grad na svijetu, jednostavno ga obožavam ga. Tamo ili jesi ili nisi. Nema muljanja, nema nepotizma, nema dobivanja angažmana "preko veze". Samo kvaliteta! to je najinspirativniji grad nevjerojatne energije. U Hrvatskoj je za određene strukture uvijek bilo relevantno to što nikad nisam pohađala glazbenu školu niti jazz akademiju, a u New Yorku te to nitko ni ne pita, tamo je jedino što je bitno - znaš li ili ne znaš pjevati. I to je to. Po tome te se cijeni i procjenjuje. Tako da je meni to bilo zaista veliko olakšanje, bilo je puno lakše naći svoje mjesto pod suncem i dobiti priznanje. Kod nas mi je priznanje došlo tek kad su me priznali vani, Amerikanci pogotovo!
- Što bi za vas bio uspjeh?
- Uspjeh je raditi što voliš, i moći od toga ugodno i lijepo živjeti. Uspjeh je svojim radom inspirirati druge, usrećiti ljude, dotaknuti ih, iscijeliti neki dio njihove duše svojim zvukom. To je uvijek bio moj jedini cilj, i uistinu sam blagoslovljena što sam do tog uspjela doći.