Korona godina je preko dvije važne obljetnice ovoga prosinca maliciozno spustila svoju koprenu, ali ćemo joj za to odmah na početku teksta odlučno pokazati ponosni pankerski srednjak. To što je mislila da ćemo zaboraviti kako nas je prije točno 18 godina, u svojoj 50-oj, zauvijek napustio svojedobni tinejdžerski idol Joe Strummer još bi joj se i moglo oprostiti: umire se masovno, nekritički i svakodnevno. Ali trpati pod tepih sjećanja još i punih 40 ljeta otkako je svijet ugledao kultni Strummerov i The Clashov "Sandinista!“ preambiciozna je gesta čak i za najgoru od svih godina u novijoj povijesti.
"Sandinista!“ nije bio običan album, nego prije Biblija, a po nekima i same Božje zapovjedi punka. Za razliku od Mojsija koji je naloge od Svevišnjeg primio na dvije ploče, naša ih je generacija dobila na čak tri. Prve vinilne "trojke“ nisu bez vraga ugledale svijet baš u godini Titove smrti, baš kao što ni Strummer, stari antimilitarist, nije zaludu umro baš na dan nekadašnje Armije, 22. prosinca.
Njegova pedagogija ultimativnog prkosa, služenja vlastitom glavom i prezira prema lažnim autoritetima mnoge je temeljito zajebala u ključnom formativnom razdoblju uoči velike smjene geopolitičkih svjetova: malo se pankera baš efektno "prekobicnulo“ u tranzicijske pobjednike. Čovjek u životu često prođe kroz mnoge iluzije osobnih izbora da bi ubrzo shvatio kako ih zapravo nikad i nije imao, nakon što je pročitao neke knjige, pogledao neke filmove i poslušao neke ploče.
Joe Strummer bio je magnetična figura epohe: nikad nije priznavao razdjelnice između stava i sudbine. Ovaj heroj radničke klase koji nam je bio puno inspirativniji od domaćih samoupravljača rođen je kao John Graham Mellor u turskoj Ankari, za tamošnjega mandata svojega oca karijernog diplomata. Stasao na versima Woodyja Guthriea i melodijama Beach Boysa i Rolling Stonesa, rano je shvatio da ne želi studirati, nego sirovim bijesom punka popravljati svijet.
Udrobivši žestoke i beskompromisne političke poruke u različite žanrove i glazbene stilove, patentirao je sukob (The Clash) kao jedinstven osobni izričaj, pretvorio ga u mainstream i njime pokorio svijet. Iz domaćega kuta nije nimalo preuzetno reći da je u tih deset godina postojanja (1976.-1986.) The Clash izveo na pravi put puno više srednjoškolaca nego cijela Šuvarova prosvjetna reforma.
Nakon kultnoga dvopločja "London Calling“ s kojim su 1979. dotaknuli zvijezde, pankerske duše Joea i drugova vapile su za cementnom presvlakom svojega unikatnog i neponovljivog puta. Tako se rodio "Sandinista!“, najkontroverzniji punk-rock album svih vremena. Kršten u slavu Daniela Ortege i njegova Sandinističkog fronta narodnog oslobođenja Nikaragve, već je naslovom s uskličnikom prkosio osionoj zaštitnici krupnog kapitala i prijateljici južnoameričkih diktatora Margaret Thatcher: tadašnja premijerka i zagovornica dobrote pohlepe je sandinističko ime u Britaniji bila, naime, proglasila proskribiranim.
Glas otpora licemjerju
Vrijeme je velikih intervencija Reaganovih jastrebova u Latinskoj Americi i neumoljivog imperijalističkog poticanja građanskih ratova u Nikaragvi, El Salvadoru i Hondurasu. Kolijevke parlamentarne demokracije pružaju otvorene potpore vojnim diktaturama, njihovim zločinima i njihovim pučevima, od Gvatemale do Brazila i od Čilea do Paname. Samozvana Željezna Lady – defakto Lady Željeznog Srca - u krvavu stopu na ovom kontinentu slijedi svoje američke partnere, aktivno pomažući nikaragvanske „kontraše“ koji ratuju protiv socijalistički orijentiranih „sandinista“.
Antikomunističke milicije u Nikaragvi Zapad financira prodajom oružja Iranu koji ratuje protiv Iraka. Sirotinja diljem svijeta umire u lancu programirane nesreće, milijunaši broje krvave dolare, a najefektniji glas otpora tom licemjerju do mladih ne dolazi ni iz Moskve ni iz Pekinga, ni iz Beograda, ni iz Havane, nego iz - kakvog li rojalističko-komunističkog paradoksa - Ujedinjenog Kraljevstva. Strummer nas na "Sandinisti!“ proročki poziva da se oglušimo na mobilizacijske pozive koji nas ubrzo, devedesetih, i same čekaju. I da zauvijek i svuda bojkotiramo tu kvarnu igru političkih pokvarenjaka u kojoj je nekome suđen metak, a nekome anemija, fotelja i imetak.
Hiperprodukcija hitova na "Sandinisti!“ kao odgovor na hiperinflaciju političkog zla i nepresušni dinamizam svjetske nesreće. Trideset i šest pjesama bez pamtljivog refrena u jedinstvenom miš-mašu stilova na tri velike ploče. Kritika ih dočekuje poslovičnom skepsom prema količini, izričaju i ambicijama, da bi naknadno sebi skočila u usta usporedbama s Beatlesovim "White Albumom“.
Nema čega nema: reggae, blues, gospel, funk, jazz, rock, folk, disco, rap. I "washingtonski meci“ koji podlo usmrćuju diljem svijeta, od Allendea do Victora Jare, nasuprot revolucijama lijevih idealista i boraca za slobodu… Ali i oštra kritika jednako dvolične Moskve i Pekinga, sovjetskih zločina u Afganistanu, svih iščašenja hladnog rata i potrošačkog društva.
Kraljevski album
Stihovi koji zvuče kao angažirani tekstovi s novinskih stranica, bilo da je riječ o vanjskoj politici, seks-skandalima političkih licemjera, životu londonske sirotinje ili o otporu vječnom rasizmu/šovinizmu/militarizmu. Filozofske reference na Martina Luthera Kinga, Gandhija, Marxa ili Platona kao armatura intelektualne nadgradnje, "jer pravo na slobodu govora imaš samo dok nisi glup“.
"Sandinista!“ je prvi album na kojem su The Clash autorstvo potpisali kao grupa i jedini na kojemu sva četiri člana imaju glavne vokale u numerama. Do danas ga prati i pankerska priča kako su diskografsku kuću uvjerili da im premijerno objave čak tri LP ploče tvrdnjom kako je posrijedi zapravo kraljevski album, posvećen samoj dinastiji Windsor.
Utjecaj romantičnih revolucionara s britanskih ulica na svijet je nemjerljiv, a gotovo epohalan na domaću novovalnu scenu. Prljavci te iste 1980. na "Crno-bijelom svijetu“ također pjevaju s jasnim vanjskopolitičkim motivima: "Neka te ne brine smrt dječaka u Kabulu…“ Jura Stublić je 1981. prepoznatljivo "Neprilagođen“ na prvom albumu Filma.
Iako je najprije planiran kao dvostruki album, Azra i Johnny krajnje sugestivno "Ravno do dna“ te iste 1981. također objavljuju na tri LP ploče. Utjecaj Strummera i protopunka na Štulića ključan je u tematici, poetici, melodiji i svakom drugom pogledu njegova autorskog opusa. Reskim zvukom, Johnnyjevom "strummerovskom“ energijom, odrješitim socijalno-političkim angažamanom i srodnom im ljubavnom lirikom Azra je u bivšoj državi dostojno odigrala ulogu kojom je The Clash oblikovao svijet.