Casting direktorica aktualne serije “The Eddy” kontaktirala je hrvatsku jazz bubnjaricu i kompozitoricu Ladu Obradović još u srpnju 2018. godine. Tražili su, naime, bubnjarku koja priča engleski i francuski, ali kojoj ni jedan od dva nije materinji jezik, nekoga tko voli tetovaže i “piercinge” i svira profesionalno jazz bubnjeve.
Već na sam poziv za casting Lada nije vjerovala da bi mogla dobiti takvu ponudu i skoro nije ni odgovorila na e-mail. Srećom, jest, a ostalo je – već se slobodno može reći – za nju povijest. Hrvatica je postala dio glazbene i glumačke ekipe jednog projekta s potpisom oskarovca Damiena Chazellea (“Ritam ludila”, “La La Land”).
Jesu li vas najprije kontaktirali zbog glazbe pa je zatim došla ponuda i za ulogu ili?
- Vjerujem da su me kontaktirali zbog glazbe jer, kako nisam glumica, nisu mogli vidjeti moj dosadašnji rad s obzirom da ništa od takvog materijala ne postoji. Tako da je casting bio utemeljen na glumi, audiciju za glazbu nisam morala prolaziti.
Svakako, očito su čuli za vas i pratili vaš rad? Koliko vam je to imponiralo?
- Svakako puno znači dobiti ponudu od takve velike produkcije te biti izabran kao član osobnog benda Glena Ballarda koji je glazbena ikona na svjetskoj razini. Kako ja dolazim iz malog mjesta, skromne sredine i do svakog i najmanjeg uspjeha sam došla isključivo vlastitim mukotrpnim radom, svaku ponudu i pomak u karijeri prihvaćam s dozom nevjerice da se tako nešto može dogoditi baš meni.
Kako vam je bilo (s)naći se u dvojnoj ulozi (glazbenica, glumica) i u posve novom svijetu?
- Iskreno bilo mi je teško, pogotovo što se tiče glumačkog aspekta. Bila sam strašno ustrašena, doduše i sad sam (smijeh), s tim cijelim novim svemirom o kojem sam znala jako malo. Strašno puno sam ulagala u pripreme cijelo vrijeme imajući u glavi kako ne želim razočarati ljude koji su mi ponudili takvu veliku šansu i imali vjere u mene od samog početka.
Jeste li gledali Chazelleove prethodne (jazz) glazbeno orijentirane filmove, “Whiplash” i “La La Land”? Kakav vam je bio “Ritam ludila” kao jazz glazbenici/bubnjarici? Odražava li taj film sve što bubnjari moraju proći da bi bili vrhunski?
- Upućena sam u Damienov rad i imam puno respekta prema njegovim vizijama i realizacijama. “Whiplash” je ostavio snažan dojam na mene jer sam i sama prošla sličnu priču studiravši u Grazu. Čak sam i skladala pjesmu koju izvodim sa svojim glavnim projektom Obradovic-Tixier Duom, nazvanu “Professor Seek And Mister Hide” posvećenu muci koju sam proživjela u Grazu s jednim od profesora.
Pjesma je izašla na ploči pod izdavačkom kućom Cristal Records 2019. u Francuskoj. Mislim da biti glazbenik koji živi isključivo od glazbe danas nije lako, da je konkurencija ogromna i zastrašujuća te da “Ritam ludila” govori o svemu tome, a ponajprije možda o zlouporabi pozicije prema neafirmiranim glazbenicima i studentima. Ne bih rekla kako u drugim zanimanjima ljudi ne prolaze svakakve prepreke do uspjeha, no mogu govoriti samo iz perspektive glazbenice i mislim da Damien nije pretjerao u poruci i ideji koju je htio prenijeti svojim gledateljima.
Kako je uopće započeo vaš bubnjarski put?
- Započela sam s bubnjevima sasvim slučajno jer je sestra okupljala bend i ja sam načula da ona i basistica traže bubnjara kako bi započeli s probama te sam samo rekla da bih se i ja voljela pridružiti bendu. Tako je sve započelo.
Koliki ste inače filmofil (i serijofil)?
- Kao bubnjarka dio vježbanja uvijek odvojim za zagrijavanje te održavanje tonusa mišića prstiju i ruku, i za to vrijeme upalim neku seriju ili film, pogledala sam tisuće serija i filmova tako da vjerujem da je to nešto što mi je pomoglo u pripremama za seriju. Da sam neka od osoba koja nema podulju listu iza sebe, vjerujem da bi mi bilo još teže.
Kakav je Chazelle iz prve ruke kao filmaš i osoba?
- Damien je osoba koja zna što radi, što je po meni jedna od bitnih ljudskih kvaliteta. Nije vođen slučajem nego je svaki detalj osmišljen, pripremljen i razrađen.
A glumci poput Andrea Hollanda, Joanne Kulig, Tahara Rahima, Amandle Stenblerg…?
- Svaki od njih ima strašno puno iskustva, predivnu energiju te radnu etiku. Andre i ja smo vodili dosta razgovora kada bi mi dao savjete kako pripremiti poneku scenu, što raditi na setu, što ne, prepričavao bi mi neke stvari s kojima se susreo na studiju glume i kako rješiti neke elemente glume koje na trenutke zvuče nerješivo, bar za početnika kao ja.
Razgovarali smo i o detaljima u životu glazbenika, kako sjesti za klavir da zvuči i izgleda realno, što ne napraviti, te što svakako napraviti na “stageu”. Sjećam se da smo razgovarali o refleksima koje bi jazz klaviristi imali kad sviraju neke brze linije, kuda bi odvratili pogled te što ne bi napravili da izgleda vjerno na kameri. Andre je predivan umjetnik u svakom pogledu i jedna od osoba kojoj se istinski divim. Imala sam veliku čast raditi sa velikanom poput njega. Tahar, Amandla i Joanna su isto tako briljantni glumci koji su također pokazali glazbeni afinitet.
Iako je Andre najdulje boravio na setu, mislim da je Joanna je možda imala najkompliciraniju ulogu od svih. Na dan glazbene audicije bio joj je termin za prvo dijete, te kad je snimanje počelo je bila mlada majka koja je kao glumica imala i ogromnu glazbenu ulogu. Amandla i Tahar su već dulji niz godina afirmirani glumci te ih je bilo zadovoljstvo gledati kako rade i pristupaju poslu.
Je li na snimanju bilo prostora za (jazz) improvizaciju kao na nekom jam sessionu?
- Glazbeni stil, pa tako i bubnjarski, bio je predodređen, no svatko od nas je imao prostora za svoju riječ. Ja sam dobila materijale od bivšeg bubnjara The Eddy benda te sam pokušala zadržati dionice što autentičnijima originalu.
Je li vas uloga u “The Eddy” načinila i još boljom glazbenicom, ne samo glumicom?
- Svaki angažman u koji puno ulažemo, radilo se o jednom koncertu ili snimanju i prepremama od skoro godinu dana, nudi nam prostora za napredak. Iako sam imala manje vremena za svoje projekte, svakako sam puno naučila u studiju i na setu sa Glenom, Randyjem i ostatkom benda.
Kako se korona odrazila na vaše nastupe, vaša putovanja i vaš život?
- Trenutno živim u Francuskoj na granici između Švicarske i Njemačke, ali kroz koji dan bih se trebala seliti na drugi kraj države. Korona se uvelike odrazila na nastupe, putovanja i angažmane. Sve promocije s Netflixom su otkazane, zbog čega mi je jako žao, kao i cijeloj ekipi. Trebali smo svirali u više država, no nažalost ništa se nije ostvarilo. Što se tiče osobnih projekata također veliki broj koncerata se otkazao, što je utjecalo uvelike na našu financijsku situaciju, ali prije svega na stanje duha.
Na početku smo bili potonuli sa svim nadanjima jer se koncert po koncert otkazivao, no sada već izgleda kako bi uskoro moglo biti bolje. Regija u kojoj ja živim je najkontaminiranija u Francuskoj te je bila prva najzaraženija regija, tako da smo mi još u karanteni do početka lipnja, ali moj menadžer je pomalo počeo dolaziti s dobrim vjestima. Mislim kako bi mogli natrag na “stage” početkom jeseni. U svakom slučaju tome se nadamo.
Koliko često dođete u Hrvatsku?
- Ovisno o poslovnim angažmanima organiziram put u Hrvatsku. Zbog obitelji pokušavam doći što češće mogu, no nekad se to svede na žalosnih tri puta godišnje.
Planirate li se i dalje okušati u glumi i stvaranju glazbe za seriju/film?
- Ovisi o ponudi za ulogu. Ako dobijem ponudu od agentice, savjetovat ću se s njom i menadžerom o eventualnom angažmanu, ali kako zasad stvari stoje, moja ljubav je ipak glazba, jer kada sjednem iza bubnjeva, tamo je mjesto gdje se osjećam da pripadam, gdje mogu reći “to je to”.