Ženska povijest povijest je tužnih priča, a još tragičnijima ih čini to što se gotovo uvijek zaboravljaju. Da to ne bude slučaj i s Otti Berger, dizajnericom i tekstilnom umjetnicom koja je radila pod okriljem Bauhausa trude se Mia Čulić i njena mentorica u splitskoj Školi likovnih umjetnosti Neli Ružić. Učenica slikarstva u školi je naslikala mural - portreta ove umjetnice koja je, kako to nažalost prečesto biva, ostala relativno nepoznata široj javnosti iako se na revalorizaciji njenoga rada počelo raditi i na svjetskoj razini zahvaljujući stotoj obljetnici Bauhausa koja se odvila prije dvije godine.
Otilija Ester Berger rođena je u Zmajevcu u Baranji 1898. godine. Nakon srednje škole upisala je slikarstvo na Likovnoj akademiji gdje su joj predavali poznati umjetnici kao što su Kljaković i Becić, ali usprkos njenom neprikosnovenom talentu ondje se nije pronašla. Umjesto toga 1926. godine odlazi u Dessau da bi pohađala studiji tekstila na glasovitom Bauhausu. Sloboda kreativnosti koju joj je pružila ta škola za nju je bila neprocjenjiva. Glasila je za jednu od talentiranijih studentica, a nakon završetka fakulteta kada je dobila stalan posao na školi i za jednu od omiljenih profesorica.
Inovacije koje je donosila nisu bile ograničene na estetske rješenja već je po klasičnom svjetonazoru škole koja ju je iznjedrila i pravca kojem je pripadala osmišljavala i tehnološka unaprjeđenja kako bi njeni produkti bili što izdržljiviji i funkcionalniji za širu upotrebu.
U Berlinu je otvorila vlastiti atelje gdje je proizvodila otpornu tkaninu načinjenu kombiniranjem prirodnih i industrijski dobivenih materijala. Priskrbilo joj je to suradnje s tvornicama ne samo u Njemačkoj, već i Nizozemskoj, Francuskoj... Tkanine je, posve neobično za tekstil koji se rijetko smatra umjetnošću, potpisivala inicijalima što je bio čin bez presedana, a krasile su naslone u javnom prijevozu, automobilima, od njih su rađeni zastori i prekrivan namještaj. Također je bila prva koja je uspjela patentirati svoje tkanine, prvo u Njemačkoj, a zatim i u Velikoj Britaniji gdje je pobjegla nakon što joj je kao Židovki dolaskom Nacista zabranjen rad. Namjeravala je pobjeći u SAD i u tome bi i uspjela da se nije vratila u Hrvatsku njegovati bolesnu majku. Bio je to čin empatije i dobrote koji ju je koštao života jer je u Zmajevcu uhićena i deportirana u Auschwitz 1944. godine.
“U sklopu predmeta primijenjeno slikarstvo učenicima sam dala zadatak da naprave portret plakatnog karaktera neke od žena koje su zadužile povijest bilo da je riječ o znanosti ili umjetnosti. Mia koja je zaista jedna od najtalentiranijih naših učenica odabrala je Otti,” kaže Nelli Ružić.
Učenici su plakat radili na malom A3 formatu i nije bilo planirano da se radi nikakav mural, ali kada je vidjela Mijin rad toliko se oduševila da je ravnateljici predložila da ga naslikaju na jednom od zidova škole.
“S ravnateljicom Ivanom Korjenić pronašli smo mjesto koje se nalazi točno kod odjela tekstilnog i industrijskog dizajna što nam se učinilo vrlo prikladnim. Imamo, još uvijek samo ideju da se od te skice napravi i tapiserija čime bi se zatvorio krug dizajna tekstila,” pojašnjava Neli koja je izuzetno ponosna na svoju učenicu koja je uspjela ne samo izvršiti povjereni joj zadatak već dodatno povezati Otti s muralom koristeći za njega kolorit s njenih tapiserija.
“Fotografirala sam proces rada od same skice do realizacije, a zanimljivo je koliko puta bi Mijina odjeća odgovarala bojama koje je koristila na muralu. Morala sam to ovjekovječiti,” oduševljeno nam prepričava Neli koja je dodatno impresionirana brzinom kojom je mural dovršen. Nekome tko malo sporije radi ne bi pošlo za rukom zgotoviti ga u samo dva tjedna, ali Mija je dolazila i izvan nastave i marljivo radila na njemu pa je bio završen do kraja školske godine.
Sada taj Mural stoji kao spomenik Berger, ali i Bauhausu što je opet vrlo prikladno, smatra Neli jer njihova škola funkcionira na njegovim zasadama. “Imamo predmete, npr. Teorija oblikovanja koje su imali i oni. Međutim, čak i više od toga ono što povezuje našu i školu Bauhaus je sloboda i tolerancija koja tu vlada. Jedna od najboljih odlika naše škole je što nema kompetitivnosti nego se svakoga potiče na osobni razvoj,” objašnjava uz nadu da je to nešto što se neće izgubiti.
Iako se u Nelinom glasu čuje samo ponos na svoju učenicu kojoj predviđa sjajnu slikarsku budućnost, teško se ne oteti dojmu da je riječ o uistinu mentorski dobro vođenom projektu. Povodom stote obljetnice osnivanja Bauhausa ona je vodila učenike, među kojima i Miu, na izložbu u Galeriji umjetnina u Splitu gdje su iz fundusa MSU-a i privatnih zbirki izloženi i radovi Otti Berger. Tijekom teorijskih predavanja prije godinu dana pričala je i o Otti, a i samim angažmanom pokazuje što znači škola u širem smislu. Ona služi usmjeravanju, mjesto je razmjena ideja što Neli jako dobro razumije, a to baš kao i mural u nekom nematerijalnom smislu čini zatvoreni krug i njihov rad dodatno pretvara u pravi hommage Bauhausu i Otti Berger.
Pratite Stil i na Instagramu!