Jedan od simbola sedamdesetih godina je fotografija Biance Jagger na konju, snimljena usred Studija 54. Unatoč tome što je prije nekoliko godina objasnila kako nije zaista ujahala u klub na konju, nego su joj konja onamo doveli kao rođendansko iznenađenje, slika je toliko urezana u kolektivnu memoriju da je ni jedan demanti ne može izbrisati, baš kao ni činjenicu da je Bianca bila pravo utjelovljenje disco glamura.
Još uvijek s divljenjem gledamo fotografije koje su zabilježile njezine fluidne haljine od klizavog metalik laméa, golih ramena ili "na jedno rame", njezina savršeno krojena odijela boje slonovače – poput onog s potpisom Yves Saint Laurenta, u kojem se, ležerno izostavljajući košulju, udala za Micka Jaggera – njezine dražesne beretke i femme fatale šešire širokog oboda, sunčane naočale koje je, kao da je riječ o sasvim prirodnoj stvari, nosila i po mraku...
No, još više od luksuznih haljina i power odijela, ono najelegantnije na toj markantnoj ljepotici iz Nikaragve bio je stav, a i danas je. Bianca je već desetljećima aktivistica koja svoje vrijeme, novac i energiju nesebično troši boreći se za humanitarna i ekološka pitanja. Danas često imamo osjećaj da celebrityji takve stvari rade iz PR razloga, no Jagger je to radila puno prije nego što je bilo moderno. Iskorištavanje svoje popularnosti za pokušaj mijenjanja svijeta nabolje oduvijek je bio njezin modus vivendi, a glamurozna odjeća pri tome je samo bonus.