Sve do prije nekoliko godina, dizajn interijera iz 70-ih spominjao se uglavnom samo u posprdnom kontekstu. Od 90-ih naovamo zahvaljujući usponu Britpopa dio te estetike se vratio, ali uvijek s ironijskim odmakom u stilu 'da, toliko je ružno, ali mi to znamo pa je zato kul'. U nekom ozbiljnijem smislu, stvarnog trenda sa širim zanimanjem, dizajna iz 70-ih uopće nije bilo, doživljavalo ga se tek kao kičastu pogrešku.
Ipak, na čuđenje sviju interijeri iz 70-ih su se vratili. Polako, ali sigurno mini trendovi poput zidnih tapeta, jakih boja, ratana i sobnih biljaka prodiru u moderno uređenje doma i omraženo desetljeće se naglo prihvaća raširenih ruku. S modom je to već neko vrijeme slučaj, ali ona nikada nije ni bila na lošem glasu, pa se postavlja pitanje zašto baš 70-te i zašto sad?
Što se tiče dizajna, 70-e su bile doba razigranosti, eklekticizma i optimizma. Razdoblje je definirano prijelazom iz strogoće modernizma u puno slobodnije forme i napredno razmišljanje. Ne događa se često da dizajn interijera toliko prati duh vremena kao što je bio slučaj tada. Sve je bilo novo i dotad neviđeno, revolucionarno, a čak i oni stilovi koji su se referirali na prošlost radili su to s novom razigranošću i na prepoznatljiv način. Za nijedan komad namještaja iz tog vremena ne moramo pogađati dva puta kad je nastao.
Razigranost i originalnost došla je zahvaljujući odrastanju generacije teenagera i mladih iz 60-ih. Oni su postali ljudi koji kupuju i unajmljuju svoje stanove, dekoriraju ih po svojim željama. Sav trud koji su ulagali u odjeću dok su živjeli s roditeljima, najednom su prenijeli u uređenje doma. Tako je nastala i ideja da liberalni stav ne uključuje samo prihvaćanje, već i uživanje u kulturama drugih ljudi, pokazujući te utjecaje u svojoj kući.
Možda naš ponovni interes za dizajn 70-ih u 2021. govori o želji da se vratimo tom osjećaju optimizma i znatiželje, pa čak i radosti. No, za razliku od naprednih 70-ih, mi sada gledamo unatrag, tražeći utjehu u desetljeću koje se čini miljama daleko. Isti dizajn danas ima drugačije značenje i uvelike predstavlja nostalgiju ili puku dosadu minimalizmom koja se ispoljava na njegovom najradikalnijem oponentu.
Međutim neki ljubitelji toga dizajna kažu da njegovim promoviranjem odbacuju konzumerizam. Danas kupujemo jeftini namještaj koji brzo bacamo i zamjenjujemo novim i misleći da štedimo ugrožavamo okoliš i dugoročno trošimo više novaca. S druge strane, vintage komadi su i nakon pola stoljeća odlično očuvani pa ih cijenimo i radi njihove trajnosti i kvalitete, a ne samo zanimljivih retro boja i oblika. Čak i ako ne kupimo nešto što eksplicitno vrišti 70-te, podržavamo li male održive proizvođače na neki način odajemo počast toj eri.
A gdje u doslovnom smislu možemo vidjeti primjere takvoga dizajna? Pa velika pomama za zidnim tapetama ide u prilog našoj tezi. Svakako nije svaki uzorak referenca na 'lude 70-te' ali odnedavno viđamo upravo takve. Kada je riječ o uzorcima, do nedavno nismo mogli ni zamisliti da netko tko imalo drži do estetike kupi kauč presvučen životinjskim uzorkom, ali eto i to se sada događa.
Tu je i povratak zemljanih tonova, puno je zelenih nijansi kao i tople crvene i boje cigle. Zaštitni znak ovoga doba je gradacija iste boje od najtamnije do najsvjetlije, a takve komade namještaja ili manjih detalja kao što su lampe ne prestajemo viđati na Instagramu u domovima mladih ljudi koji prate dizajn. Čak je i naglašena privlačnost prema sobnoj rasvjeti nekako u skladu sa 70-ima kad su sobne lampe bile od centralne važnosti za uređenje prostorije.
Nije potrebno otići radikalno 'all-in' i mijenjati svoj životni prostor iz temelja, ali neki zabavni detalji sigurno će u ovo vrijeme kad puno vremena provodite kući podići vaše raspoloženje, a možda vas i potaknuti na progresivnu misao.