‘Ponoćka‘ iz pakla: hororska serija seli gledatelja u malu i bogobojaznu zajednicu na otoku, gdje dolazi novi karizmatični svećenik koji izvodi čuda

Počele su pripreme za nadolazeću Noć vještica na Netflixu, a to podrazumijeva plasman novih horor atrakcija na popularnu streaming platformu.

Hororske serije su doživjele uspon zahvaljujući najpostojanijem žanrovskom redatelju 2010-ih Mikeu Flanaganu (filmovi "Oculus", "Before I Wake", "Ouija: Origins Of Evil") koji je 2018. kreirao "The Haunting Of Hill House" upravo za Netflix.

Nakon što je režirao drugi dio "Isijavanja", "Doktor Sleep", Flanagan je kreirao i nastavak dojmljive serije "The Haunting Of Hill House" – "The Haunting Of Bly Manor", pušten na Netflix u ovo doba prošle godine.

Bilo je to dovoljno da Netflix dade Flanaganu "carte blanche" da napravi štogod poželi iduće. I, godinu dana kasnije, opet pred Halloween, Flanagan se vratio s novom horor serijom "Midnight Mass" ili "Ponoćna misa".

"Midnight Mass" je nepogrešivo "flanaganovska" serija koju s prethodnicima, osim matičnog žanra, povezuju glumac Henry Thomas ("E.T.", "Legenda o jeseni") u jednoj od važnijih uloga, pozamašno trajanje (sedam i pol sati) i sklonost "dramatizaciji" horora, odnosno pronalasku drame u okviru strave i užasa.

Flanagan se serijski pripojio filmskom trendu takozvanog uzvišenog horora/"elevated horror", kao što su "Bježi!", "Naslijeđeno zlo", "Festival straha" ili "Sveta Maud", tj. ostvarenja koja se uzdižu iznad žanra i ne svode ga samo na "bu" scene i tome slično.

"Ponoćna misa" se uklapa u uzvišeni horor svojom kontemplativošću, no žanr se opet malčice otima kontroli u Flanaganovim rukama.

Zahvaljujući predugom trajanju, pretjeranom oslanjanju na razgovore likova i povremenoj situacijskoj repetitivnosti, gledanje sporogoreće serije, koja ciklički ostvaruje i gubi momentum, može biti naporno, iscrpljujuće iskustvo dok traje, ali je zahvalno kad završi.

Naime, u trenutku kad gledatelj očekuje najavljeni horor, Flanagan mu nerijetko daje dramu i skrene u beskrajni razgovor. Horora, srećom, ima, a Flanagan ga orkestrira kao da snima ponoćku iz pakla i ekranizira Bibliju kao hororsku priču, što bi moglo izazvati kontoverze kod rigoroznih vjernika.

Posrijedi je religiozni, vampirski horor, fokusiran na malu i bogobojaznu zajednicu na otoku gdje dolazi novi karizmatični svećenik Paul (Hamish Linklater).

To se doađa istovremeno kad se tu, nasuprot njemu kao mistiku i spasitelju, iz zatvora vraća grešnik Riley (Zach Gilford) nakon služenja zatvorske kazne zbog izazivanje prometne nesreće sa smrtnom posljedicom u alkoholiziranom stanju, a tu su i neki drugi likovi mračne prošlosti, počevši od Erin (Kate Siegel).

Djevojka koju je Riley usmrtio proganja ga u snovima i pričinja mu se na javi, svjetlucajući neonskim svjetlima u upečatljivom ponavljajućem prizoru serije. Otac Paul, istodobno, izvodi naizgledna čuda, pa jedna curica ustane s invalidskih kolica i počne hodati.

Kontemplirajući o religiji i religioznom misticizmu, Flanagan propituje jesu li čuda moguća, uskrsnuće i besmrtnost također, kritizirajući usput vjersku zaslijepljenost, sve to dok neka vampirska kreatura vreba na zajednicu.

Neka od ovih pitanja ostaju s gledateljem kad serija završi, a posebice monolog koji izgovara Erin. Njezina razmišljanja o tome što se događa kad umremo čine najbolji serijski monolog godine.