Emmy nije mogao uzeti u razmatranje za ovogodišnje nagrade novu Netflixovu seriju "Ratched" koja je postala dostupna za gledanje dva dana prije dodjele ključnih televizijskih priznanja. No, nešto nam govori da će se "Ratched" teško dobaciti i do Emmyja 2021., osim možda u glumačkoj kategoriji. Time otvoreno sugeriramo da "Ratched" baš i nije serija za prestižne Emmy nagrade, iako bi se moglo očekivati da jest.
'Hororizacija' psihološke drame
Naime, serija je snimljena u formi prednastavka Oscarima ovjenčanog filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda" Miloša Formana iz 1975. godine. "One Flew Over Cuckoo's Nest" je pomeo ondašnju dodjelu Oscara i postao drugi film u povijesti, nakon "It Happened One Night", koji je osvojio pet najvažnijih zlatnih kipića. Dakle, za najbolji film, režiju, scenarij, te glavnu i sporednu žensku ulogu Jacka Nicholsona i Louise Fletcher.
Takav uspjeh na Emmyjima, kao TV ekvivalentu Oscarima, "Ratched" nema šanse da ponovi kao jedno od većih televizijsko-serijskih razočaranja 2020., već drugo ovogodišnje pod (ko)kreatorskom paskom Ryana Murphyja nakon "Hollywooda". Nije samo problem u tome što je serija u startu nepotrebna kao npr. filmski prednastavak "Aliena", premda možemo i baš odatle krenuti.
"Prequelizacija" poznatih filmova (ili serija) s proširenom "origin story" karakterizacijom ili mitologijom njihovih likova često ubija inicijalnu misteriju izvornih karaktera koji bolje funkcioniraju takvi kakvi jesu, kao filmska/serijska (za)datost, a ne protagonisti/antagonisti koje znamo u dušu (ako je uopće imaju). Ne trebamo nužno (do)znati što je prije, kokoš ili jaje, tj. "alien" ili "facehugger".
Jedako tako, ne moramo znati kada je i zašto Leatherface uzeo motornu pilu u ruku pripravan da njome napravi teksaški masakr, što je prethodilo događajima u "Bates" motelu i kako je Norman Bates postao majka svih filmskih psihopata, niti nam se se trebaju poput večere (jetra s grahom uz čašu Chiantija, dakako) servirati rani dani Hanibala Lectera.
Odnosno, u ovom slučaju, kako je jedna od najvećih filmskih negativki svih vremena, Mildred Ratched, postala medicinska sestra iz pakla, tko je ona zapravo, kako je počela raditi u umobolnici iz "Leta iznad kukavičjeg gnijezda" i kakva je bila prije zbivanja u filmu. Ipak, ako se to (prednastavak) već radi, bitan je način na koji se radi i da njegov kraj dovede do logičnog početka izvornog materijala kako bi ovaj preuzeo dalje svoju priču.
Serije već neko vrijeme rade prednastavke filmova, ali "Bates Motel" i "Hannibal" su napravili bolji i prirodniji posao od "Ratched". Za početak, to su hororsko-trilerske serije koje se nisu žanrovski odmakle od originalnih predložaka ("Psiho", "Kad jaganjci utihnu"), niti drastično promijenile njihov žanr.
A "Ratched" je, da tako kažemo, "hororizirala" psihološku dramu i medicinsku sestru pretvorila u antagonisticu filma/serije strave, premda je izvoran lik bio daleko od morbidnosti Hannibala i psiho(pato)logije Normana Batesa.
Medicinska sestra iz pakla
Hrabro je od Murphyja i Evana Romanskog da su promijenili žanr od psihološke drame do horora, ali dojam je kako su stvorili "Ratched" s primislima na seriju "American Horror Story" (naglasak na drugoj sezoni "Asylum") u kojoj je također glumila nova tumačica medicinske sestre iz pakla Sarah Paulson.
"Ratched" bi se bolje uklopila u "asylumovsku" novu sezonu "American Horror Story" nego što baštini ostavštinu "One Flew Over Cuckoo's Nest" i jasno je da Murphy i Romansky prije tipuju na gledatelje spomenute hororske serije nego poklonike Formanova filma.
Kad smo kod horora, on je u seriji doslovan, krvav, eksplicitan, grafički nasilan do "torture porn" krajnosti, stoput manje klaustrofobičan, društveno-politički kritičan i simboličan kao u filmu (strah od ubijanja individualnog duha i utamničenja osobnih i društvenih sloboda od strane sustava i autoriteta).
Sestra Ratched, "drukčija", "nimalo nalik drugim ženama", promatra demonstraciju lobotomije bez da trepne, da bi je kasnije sama sadistički okrutno izvela na nekom vezanom nesretniku, igrajući se Misery s igletinom umjesto malja.
U seriji imamo i prizor gadno opečene prikaze u hodniku, a uvodni pokolj nekolicine svećenika postavlja "grand guignolovski" krvavi ton za karakterizaciju sestre Ratched, slično Leatherfaceu, koja nije neka nadrealna inkarnacija zla, rođena kao čudovište, već je takva postala, bolje reći zlostavljači nje i njezina brata pretvorili su je u monstruma.
Pozadinska priča je relativno hororski banalna, uz dodatak Ratchedinog potisnutog seksualnog identiteta sukladno političkim trendovima, a proširena na osam razmjerno nerastegnutih epizoda za bildanje osjećaja jeze. Ako tko danas može odglumiti Ratched, to je Paulson, ali ni u jednom trenutku nemamo dojam da bi njezina Ratched mogla "izrasti" u Fletcheričinu.
Paulsoničin lik je lobotomiziran u odnosu na enigmatični Fletcheričin, s tek povremenim bljeskovima intrigantnosti, bilo da kroči umobolnicom kao nekakva Stepfordska supruga bez muža ili se ponaša kao ledena kraljica iz Hitchockova filma, samo crvene umjesto plave kose.
Vizualno je "Ratched" izvanredna i superstilizirana serija, s brižno izvaganom geometrijom kadra, u estetskom pogledu jedan od serijskih vrhunaca godine i vrijedi je pogledati bar zbog dojmljive fotografije i scenografije pastelnih boja, ako ne suvišne karakterizacije medicinske sestre iz pakla. Nekad je strašije čuti samo ono "medicinska sestra iz pakla", nego vidjeti taj "pakao".