Nazovi Netflix radi telefonskog seksa: ova serija vraća nas u raskalašeni Amsterdam 80-ih i otkriva početke pokretanja biznisa sa ‘seksifonima‘ u Nizozemskoj

Od Kalifornije s početka sedamdesetih do Nizozemske s kraja osamdesetih kratak je put ako na Netflixu pronađete novu europsku seriju "Seksifon" ili "Dirty Lines", skrivenu u moru američkih ostvarenja.

Naime, "Seksifon" je stvoren za cjelonoćni ili cjelodnevni "binge" maraton s HBO Maxovim "Namigušama" za serijofile koji imaju viška vremena.

To je izvedivo budući da "Dirty Lines", hvala bogu, ima samo šest epizoda u prosječnom trajanju od 45 minuta, što znači da se epizodno/minutažno ne razvlači kao žvakalica i zna kad treba stati i pozdraviti se s gledateljem.

No, svejedno, opalili "binge" maraton ili gledali samostalno, "Seksifon" također vrijedi vidjeti, kao i "Minx", ako ništa zbog interesantne i nesvakidašnje teme – o biznisu pokretanja prve telefonske linije za seks u Nizozemskoj koja je krenula iz Amsterdama.

Najvažniji likovi serije su braća Frank (Minne Koole) i Ramon (Chris Peters) koji su pokrenuli liniju, te tamnoputa studentica psihologije Marly (neodoljiva Joy Delima) koja se prijavila za posao seks-teleoperaterke da zaradi i pritom stekla iskustvo potrebno da postane seksologinja.

Njih upoznajemo u nekom kasnijem trenutku da bi se priča vratila u prošlost, na početak, a pripovijeda je Marly, ističući da je to bilo "najbolje vrijeme mog života" i pitajući se "tko bi rekao da će priča o seks-telefonima početi sa stidljivom studenticom iz uspavanog predgrađa Amsterdama?".

Struktura "Dirty Lines" je, dakle, tipologija o nečijem usponu i padu, a znate da će doći do pada kad jedan od dvojice braće kupi dva Ferrarija čim zgrne veliku lovu. U tom smislu "Seksifon" je sve samo ne nešto neviđeno, ali s druge strane ne viđa se često serija o seks-telefonima, ako ikad.

Zanimljivost priče je na strani serije koja je najbolja kad kronicira početke i društveno-političku pozadinu biznisa, odnosno kad je fokusirana na Marly, a ne sapunske podzaplete s braćom.

Marly je pristala raditi na seks-liniji na užas njezinih konzervativnih roditelja, koji će je izbaciti iz kuće, jer "kao terapeutica moraš pomagati ljudima oko seksualnih problema". A ovo na neki način i jesu seksualni problemi; muškarcima je, čujemo, lakše nazvati za seks nego pričati sa ženom uživo.

Zgodna je i zabavna montaža kad seks-telefon postane sve popularniji u Nizozemskoj i preopterećene linije prati montaža stenjanja. Šteta što ovakvih stvari nije bilo više u seriji kreatora Pietera Barta Korthuisa.

Međutim, interes gledatelja, uz "seksperticu" Marly, zadržava i povijesna podloga osamdesetih, tj. prelaska u devedesete, "zadnju dekadu 20. stoljeća", kad "Seksifon" počne tipično serijski vrludati s likovima i odmicati se od centralne teme.

Ambijentiran u prelijepi Amsterdam, "Dirty Lines" se dotiče stvarnih događaja epohe, poput kraja Hladnog rata i pada Berlinskog zida, epidemije AIDS-a koji je telefonski seks načinio najsigurnijom opcijom, "booma" telefonskih komunikacija, kao i zore house glazbe, partyja i ecstasyja s nekoliko dobrih klub-scena.

Seks-telefoni, droga i house? Tako nekako, ali "Seksifon" stavlja naglasak ipak na ovo prvo. Nazovite Netflix radi telefonskog seksa.