Takozvana prestižna televizija teško da može biti prestižnija od nove serije u produkciji HBO-a "Slom" ili "The Undoing" koja se počinje emitirati 26. listopada. Žanr je popularan, dramski triler, kreator serije je David E. Kelley ("Big Little Lies"), redateljica je dobitnica Oscara Susanne Bier ("U boljem svijetu", "Noćni upravitelj"), a u glavnoj ulozi se nalazi oskarovka Nicole Kidman koja uspješno balansira veliki i mali ekran, kino i TV.
Umorstvo 'nudistice'
"Slom", najočekivanija serija mjeseca, ako ne i sezone, nastavlja tamo gdje su stale "Male laži", prethodna televizijska uspješnica Kellyja i Kidmanice u kojoj je ona glumila imućnu ženu uhvaćenu usred skandalozna umorstva, a misterija je tko je ubojica i zašto. Druga sezona serije "Big Little Lies" nije ispunila velika očekivanja nakon odlične prve, stoga "The Undoing" pokušava (i uspijeva) biti nekakava alternativa, svojevrsne "Male laži 2.5".
Srećom, nije "Slom" remake Kelleyjeve uspješnice. Serija je nastala prema zasebnom predlošku, romanu "You Should Have Known" autorice Jean Hanff Korelitz, a i u njoj nema mjesta za elemente sapunice i očajne kućanice, premda su trilerske sastavnice slične. Znači, seks, prevare, opsesije, afere i umorstvo, ovaj put u savršenom "upper class" društvu Manhattana kojemu pripada središnji bračni par na visokoj nozi s titulom "dr." – terapeutkinja Grace Fraser (Kidman) i njezin suprug, dječji onkolog Jonathan Fraser (Hugh Grant, preporođen nakon "Gospode").
Prisutnost Kidmanice ne zove u sjećanje samo "Big Little Lies", već i "Eyes Wide Shut", psihološko-erotsko-trilersku misteriju velikog Stanleyja Kubricka koji bi sigurno pohvalio neka redateljska/scenografska rješenja, kao i "newyoršku" fotografiju oskarovca Anthonyja Doda Mantlea ("Milijunaš s ulice", "Radioaktivna"). U prvoj od šest približno jednosatnih epizoda Grace i Jonathan dolaze na domjenak odakle se račva radnja, kao također naizgled idilični bračni par Harford pri početku Kubrickova filma puna golotinje.
Tu se Fraserovi sreću s Elenom Alves (pojavno, pa i glumački dojmljiva talijanska glumica Matilda De Angelis kao da je crna i bujna sestra Jennifer Lawrence), mladom majkom čiji sin pohađa istu školu kao i njihov (Noah Jupe, "Mjesto tišine"). Elena ne skida pogled s oboje, posebice Grace u čiji je život prethodno ušla kad je došla na sastanak školskog odbora za prikupljanje sredstava i nonšalantno izvadila veliku dojku da podoji svoje dojenče, čime je rasplamsala priče među ostalim (ženskim) likovima u seriji, a i rasplamsat će ih među gledatelji(ca)ma s ove strane ekrana.
Da se osjeća ugodno u svome tijelu Elena dokazuje u eksplicitnoj, ali ne i eksploatacijskoj sceni ambijentiranoj u svlačionicu, kamo gola kao od majke rođena prilazi Grace (u) kojoj iz nekog razloga izaziva neugodu i staje iznad nje isijavajući nadmoć i dominaciju. "Stajala je ispred mene gola", priča ona kasnije prijateljici odvjetnici (Lily Rabe), ali i Jonathanu koji je naziva "nudisticom". No, neugoda ili ne, Elena kao da uznemiruje, pa i privlači Grace, posebice nakon što tu privlačnost zapečati poljupcem u dizalu.
Klišeiziranost i ovisnost
Čini se kao da bi Grace htjela bolje upoznati Elenu, ali za to neće imati prilike budući da je potonja pronađena mrtva do kraja prve epizode, brutalno ubijena, skašene glave. Tko je ubojica? "Uvijek je jebeni muž", tvrdi Graceina prijateljica u parafraziranom stilu Agathe Christie "batler je ubojica". I doista, Elenin suprug Fernando (Ismael Cruz Cordova) predao se policiji koja je za istragu slučaja zadužila detektiva Joea Mendozu (Edgar Ramirez).
Pa ipak, pitanje je gdje je nestao Jonathan. Ne javlja se na mobitel koji je, izgleda namjerno, ostavio kod kuće, a rekao je da ide na konvenciju u Chicago, ali nema ga ni u jednom hotelu, niti se ikakva konvencija uopće održava. Čudno, zar ne? Vrlo brzo ispada da bi Elenin ubojica mogao biti sam Jonathan (!), a zanimljivo je da je Grace snimljena na kameri blizu poprišta zločina, otprilike u vrijeme umorstva (!!).
Tu valja stati da ne otkrivamo (pre)više o seriji koja – vidjet ćete i sami – gledatelju dozvoljava da bude korak ispred likova ili da barem misli da jest. "Twistova" je dosta, neke je lako detektivski deducirati čak ako i niste Sherlock Holmes, ali ste gledali trilere osamdesetih/devedesetih i imate špurijus. Međutim, ne znači da je vaš špurijus nužno u pravu ili se bar nadamo da nije sudeći po otkriću na kraju pete epizode.
Djelomičnu predvidljivost i solidnu klišeiziranost "Slom" nadoknađuje time što izaziva ovisnost i gleda se s priličnim zanimanjem kao da čitate "page-turner" triler, dražeći iduća otkrića u "to be contuined" stilu, sa "značajnim" krajem svake epizode, tipa "Imate li neku ideju tko je to učinio (umorio Elenu)? Da..." ili "Ako vi niste to napravili, tko je?". Odlično glumljena serija postaje svojevrsni "episode-turner" sa svakom idućom epizodom nalik kraju napetog poglavlja knjige, zbog čega će mnogi preferirati "bindžanje" jednom kad cijela serija bude dostupna, a ne gledati je od jednog tjedna do drugog.
Iako je zasad, nakon odgledanih pet od šest epizoda, "The Undoing" više u rangu "The Girl On The Train", nego "Gone Girl", lagali bismo da nas konačno razriješenje misterije ne zanima, neovisno o eventualnom razočaranju koje teško može "poništiti" sve prethodno viđeno i načiniti seriju lošom, kamoli negledljivom. Zna se dogoditi da za ostatak serije, kad uspijemo unaprijed pogledati (veći) dio epizoda, marimo kao za lanjski snijeg. To ovdje nije slučaj. Finale "Sloma", zakazano za 29. studenoga, iščekujemo sa zamjetnim nestrpljenjem.