"Ljudi ne vole otkrivati stvari; vole vam proturječiti", ustvrdio je sir Arthur Connan Doyle kroz usta svog osebujnog junaka Sherlocka Holmesa, u skladu s tezom da ljudi baš i ne vole biti od pomoći, ali se zato vole praviti pametni. Stoga, ako želite pametne odgovore, ne postavljajte pitanja - umjesto toga, ponudite pogrešan odgovor ili pitanje postavite na takav način da već sadrži pogrešne podatke. Vjerojatnost da će vas sugovornik ispraviti i na taj vam način otkriti puno više nego što bi vam otkrio odgovarajući na izravno pitanje toliko je velika da je dobila ime: Cunnighamov zakon.
Društvene mreže su najočitiji primjer djelotvornosti Cunninghamovog zakona. Usporedite samo koliko ste puta ignorirali pitanje koje traži koristan odgovor objavljeno na Facebook ili WhatsApp grupi, a koliko ste se puta zakačili (pa makar sve ostalo samo na čitanju) na pogrešno navedenu činjenicu ili po vašem sudu pogrešan zaključak? Ovaj zakon koji nas tako lijepo razotkriva kao uistinu čudna bića ne djeluje samo na internetskim forumima, već i u stvarnom životu.
- Ako ste učitelj koji želi povećati sudjelovanje učenika ili ste menadžer koji želi povećati sudjelovanje zaposlenika u "brainstormingu", namjerno recite nešto što nije točno. Na scenu stupa ljudska nastrojenost koja se naziva sklonost ispravljanju - poručuje profesor Rajeev R. Tripathi objašnjavajući da kad svom sugovorniku pokažemo (pravo ili glumljeno) neznanje o temi u koju je upućen, on time dobiva autoritet u razgovoru i, u pravilu, odlučnost da nam objasni koliko smo u krivu.
Jednostavno: malo se "napravite blesavi" i vaš će se sugovornik potruditi ispasti pametan. Vaša mala psihološka manipulacija cijena je koju će platiti jer ne može odoljeti potrebi da se osjeća superiorno. Cijena koju vi plaćate je rizik da će sugovornik pomoisliti da ste glupi. Ipak, rizik se isplati ako pokušavate iskopati koristan podatak ili oživjeti ubitačno dosadan razgovor.
- Činjenica je da su mnogi ljudi sami po sebi spremniji uskočiti u razgovor u kojem se mogu osjećati superiorno. Stoga im, čim mogu pokazati da su u nešto upućeniji od sugovornika, razgovor postaje zanimljiv - tumači profesor Rajeev.
Isti trik djeluje i na djecu: pokažete li skupini osnovaca fotografiju slona i upitate ih što je na slici, dobit ćete odgovor od jedne riječi, a u još goroj varijanti, zijevat će i kolutati očima. Recite im da je to zebra i požurit će vas ispraviti.