Svaki mali grad ima tajnu. Naš grad ima igru zvanu "Panic"... Ovim riječima protagonistica Heather Nill (Olivia Welch) uvodi gledatelja u seriju "Panic".
Jedno je pravilo igre – "ne paničarite". I samo jedan pobjednik. Tajna igra i njezino pravilo dovoljni su da bi se (mlađi) gledatelj mogao smjesta zakačiti na seriju "Panic".
Jer, "Panic" je opasna igra za koju znaju samo tinejdžeri i igraju je iz godine u godinu nakon mature. Maturanti postaju igrači spremni na nove izazove kako bi osvojili 50 tisuća dolara i promijenili život.
Nije to neki (pre)veliki iznos, ali dovoljan da napuste ruralni teksaški gradić Carp i pokušaju ostvariti svoje snove, tj. da budu pobjednici koji odlaze, a ne gubitnici koji ostaju.
Sociološki podtekst (potreba za napuštanjem male sredine) interesantno je postavljen u Amazonovu televizijskom projektu "Panic", snimljenom prema "young adult" romanu iz 2014. godine spisateljice Lauren Oliver koja je ujedno i kreatorica serije.
Visoki koncept također, svojevrsni "truth or dare" s naglaskom na "dare" koji spaja scenarije filmova "Igre gladi" i "Nerve" s reality showom "Fear Factor".
Biti tinejdžer za mnoge je ionako izazov i preživljavanje. Oliver je to prenijela u izazove na život i smrt u sklopu igre u kojoj se može stradati, kao što su dvoje mladih stradali prošle godine.
Prva epizoda je dojmljiva i sugerira potentnost serije kad maturanti moraju skočiti s mračne klisure u vodu da bi potvrdili sudjelovanje u igri.
Signalna raketa u njihovoj ruci razmiče mrak dok skaču/padaju s klisure, a netom prije nego što Heather to izvede noć će načas pomoći osvijetliti i krijesnice. Lijepo i nadahnuto režiran trenutak.
Nažalost, serija pada vrlo brzo nakon prve epizode i uspijeva protratiti potentnu premisu o pogibeljnoj igri na razvučenu i tipičnu tinejdžersku "young adult" sapunicu od predugih deset epizoda u trajanju od 40-ak minuta, dakle ukupno više od 400 minuta, odnosno gotovo sedam sati.
Mladi bi mogli ostarjeti gledajući seriju. Šalu na stranu, ali više je često manje kad je televizija u pitanju i doista je nevjerojatno da TV kuće i dalje forsiraju sezone od deset epizoda za pojedine serije kad bi i slijepi vidio da neki materijali ne trpe više od šest, ako i toliko.
Rastezanjem serije "Panic" nestaje sav potencijalni tinejdžersko-avanturističko-trilerski intenzitet koji je nudila igra s nizom izazova, od prelaska autoceste s povezom preko očiju, preko ruskog ruleta do provale u ukletu kuću.
Odnosno, taman kad se intenzitet počne periodički stvarati, brzo se raspline u klišeiziranim odnosima Heather s najboljom prijateljicom Natalie Williams (Jessica Sula), napose njezinim ljubavnim trokutom s dvojicom mladića, "zločestim" Rayom Hallom (Ray Nicholson) i "dobrim" Bishopom Mooreom (Camron Jones).
"Cijela stvar je kliše", veli Ray u jednom trenutku polusvjesno. Zanimljiva, rijetko viđena igra postaje samo podloga za nezanimljive, stoput viđene odnose likova, umjesto obratno.
Valjda stvari ispravi druga sezona, najavljena činjenicom da nitko ne zna tko je izmislio igru i nitko ne zna kako je zaustaviti. Ne paničarite?