Za glazbene preporuke ovog smo puta zamolili Marinka Biškića, najslađeg splitskog poduzetnika, nekoć jednog od prvih pankera u gradu. Marinka rado posjetimo u njegovoj čokoladnoj butigi, a drago nam je poslušati i pjesme njegovog benda Fon Biskic & Narodno blago u kojem je, što je manje poznato, nekoć svirao i pjevao Neno Belan. Dao nam je tri naslova, redom vedra i dinamična, kao stvorena za razvedriti ovakav tmuran dan.
Manu Chao „Clandestino“
Prvi solo album iz 1998. godine nakon raspada benda Mano Negra. Dok sam bio mlađi obožavao sam energičnost i brzi ritam benda Mano Negra, a danas mi CD Clandestino često svira u autu za vrijeme dugih putovanja. Prelazeći državne granice prolaze mi kroz glavu njegovi stihovi o problemima prognanih, migranata i svih onih u borbi za bolji i dostojanstven život. Manu je poznat po svom društvenom aktivizmu, ljevičarskim uvjerenjima, humanitarnom djelovanju. U glazbi na svojstven način kombinira ritam punka, šansone, salse i reggaea, a pjeva na čak sedam jezika. Kad god je Manu svirao negdje u blizini odlazio sam na koncerte, Varaždin, Zagreb, Zadar, a najdraži mi je koncert onaj na sarajevskoj Baščaršiji. Od samog početka svirke urnebesna veselica, a miris marihuane u publici se osjećao do kraja koncerta. Manu je poznat i po angažmanu na legalizaciji marihuane.
Neno Belan & Đavoli „The Ultimate Collection“
Teško mi je izdvojiti jedan album Đavola jer su mi svi tako dragi i prirasli srcu, zato me je obradovalo kada je izišao dvostruki CD. Emotivno sam vezan za stvaranje prvog "Ljubav i Moda", vrati me u dane mladosti bezbrižnosti ili kako to Belan pjeva „..to su bili dani ljubavi“ kada smo zajedno stvarali bend Marinko & Galebi asfalta, od kojega su nastali Đavoli. Belan je zasigurno jedan od najvećih novijih hrvatskih kompozitora, u svojim pjesmama uspijeva spojiti klapsko pjevanje, energiju Beatlesa, rasplesanost 50-ih i dalmatinsku šansonu, i to izvrsno funkcionira. Publika na Belanovim koncertima od srednjoškolaca do penzionera zajedno pleše i pjeva i svi odlaze zadovoljni jer on i nakon 35 godina na sceni daje iskrenu ljubav. Ako sam nekada loše raspoložen, samo poslušam Sunčan dan koju je napisao naš dragi prijatelj Zdravko Bajan i odmah se osjećam bolje.
Dubioza kolektiv „Apsurdistan“
Dubioza je trenutno najpoznatiji slavenski bend na svjetskoj sceni, a to dokazuju stotinama koncerata po svijetu. Nezaboravan mi je koncert u prepunoj pulskoj Areni, bend savršen svirački, scenski, a onakva energija na pozornici se rijetko viđa. Komunikacija s publikom podiže atmosferu do usijanja. Album "Apsurdistan" najviše slušam jer volim kako britko seciraju socijalnu i političku situaciju Balkana, a sve pršti od gitarskih riffova, najžešće pankerske energije, brass sekcija je savršena, samplovi taman da naglase temu. Pjesma "Prvi maj", naravno, govori o tome kako smo banalizirali taj praznik bunta, borbe. „Kažu“, nabrajajući poznate uzrečice, od one kako propuh ubija, o plavušama, s refrenom “od Vatikana do Irana ilegalna je marihuana…“, pjesma vas naprosto nagoni na ples i skakanje. Album završava posvetom bendu KUD Idijoti s pjesmom "Sjećam se".