Albina Grčić otkrila nam je sve što vas zanima, kao i što je za nju svetinja koja joj je uvijek na prvom mjestu. Ovo je cura koju vrijedi upoznati

Mjesec dana nakon natjecanja za Pjesmu Eurovizije, Albinin je nastup i dalje vruća tema, a zahvaljujući uspjehu "Tick-Tocka" na glazbenim ljestvicama, sigurni smo da će tako biti još neko vrijeme. Međutim, zanima li vas kakva je Albina Grčić kad se ugase svjetla pozornice? Onako, kad sjedne popiti kavu? Ponajprije neposredna i prirodna, pritom pomalo plaha, no s jakom vjerom u sebe, možemo vam reći nakon jednog poslijepodneva provedenog u ugodnoj ćakuli s mladom Splićankom koju je domaća javnost upoznala kao natjecateljicu treće sezone showa "The Voice", potom kao jednog od izvođača na "Dori" te konačno, kao našu predstavnicu u Rotterdamu, kad je izostanak njezina očekivanog ulaska u finale izazvao nezapamćeno snažnu reakciju...

Našu smo ćakulu s pjevačicom koja se upravo vratila iz Zagreba, gdje joj je dodijeljen Porin za najboljeg novog izvođača, započeli pitanjima o Dori i Eurosongu te smo na samom početku dobili iznenađenje: Dora je za Albinu bila daleko upečatljiviji doživljaj.

– Dora je bila moja prilika da se predstavim našoj široj publici, moja šansa da me zavole i daju mi podršku. Eurosong je bio ogroman doživljaj, vidjeti svu tu publiku koju čuješ i prije nastupa pa sve to doživljavaš, ali imala sam znatno veću tremu prije nastupa na Dori, jer naši su ljudi, posebno ovdje u Splitu, jako kritični. Zaista sam ugodno iznenađena reakcijama, ljudi su me nakon Dore počeli zaustavljati na ulici, čak i moji vršnjaci, što baš nisam očekivala, da će mi netko mojih godina doći i reći: "Bravo, svaka ti čast." U Zagrebu mi se sada prije Porina dogodilo da su djeca iz kvarta skužila da sam i ja u toj zgradi, pa mi je cijela škola došla pod prozor (smijeh).

Jesi li ti u djetinjstvu imala nekoga na koga bi tako reagirala?

– Pa stvarno nisam imala. Daleko od toga da nisam imala svoje idole, jako sam voljela Severinu i Doris, te posebno Olivera, na čijim sam pjesmama naučila da je glazba čista emocija, ali više sam slušala strane izvođače, a najviše sam voljela Christinu Aguileru i cure iz grupe "Rebelde". Danas su mi to Dua Lipa i Zara Larson. Više naginjem plesnoj glazbi, iako sam na "The Voiceu" bila uvjerena da sam stvorena za balade. "Tick-Tock" mi je promijenio mišljenje, unatoč tome što je to vrlo zahtjevna pjesma, posebno kad je izvodiš dok plešeš. 

Kad spominješ ples, jesi li se njime ranije bavila?

– Bila sam u mnogim plesnim skupinama, "Vrućoj čokoladi", "Abrakadabrićima", plesnom klubu "Noa", ali okušala sam se i u sportovima – plivanju, gimnastici, taekwondou. I bila sam u taekwondou dosta dobra, imala sam talenta za to, osim što se nisam voljela tući – čak i kad bih pobijedila u borbi, ja bih na kraju plakala (smijeh). Uglavnom, svašta sam prošla, ali scena mi je oduvijek bila najprimamljivija.

Ti si, dakle, jedna od onih koji su oduvijek sanjali pozornicu. Što misliš da ti je naposljetku otvorilo put prema njoj?

– Definitivno "The Voice", ali i to što sam uvijek bila sanjar. Baš sad vidim da su se ti snovi ostvarili, i to čak u boljoj verziji nego što sam očekivala. Mislim da je za to zaslužna moja pozitiva, ali, naravno, osim toga bitni su rad i upornost, jer ne možeš se osloniti samo na talent. Mnogi ga imaju, ali nemaju ustrajnosti, brzo se naljute, ne znaju prihvatiti kritiku. Ja nikad nisam kritiku i neuspjeh shvaćala kao razlog za očajavanje, nego kao nešto što će mi ukazati na čemu moram poraditi. Na ovom mojem putu bilo je, jasno, i faktora sreće, ali i vjere u sebe.

Tako sam se prijavila na "The Voice", gdje nisam slovila za favorita, ali izborila sam se. Kada su me u duetu spojili s fantastičnim Filipom Rudanom, bilo mi je jasno da ću ispasti. Rekla sam sebi: "Okej, ispadam, ali pokazat ću što sve mogu", i zato sam se izborila za drugu pjesmu umjesto "Senorite", koju smo trebali pjevati i koja nije osobito pjevački atraktivna. Tražila sam pjesmu u kojoj ćemo oboje moći pokazati što znamo. Tako su me zapamtili kao nekoga tko zna preokrenuti situaciju, što je jako važno u showu kao što je "The Voice", jer u njemu nije sve u glasu i talentu, pored toga tu je jako puno faktora, što gledatelji, kako se pokazalo, znaju prepoznati. 

 A što misliš gdje je zakazalo s Eurosongom? 

– I tamo sam, kao na "The Voiceu", bila spremna na to da se sve može dogoditi, a tako je i bilo. Premda smo bili favoriti i ozračje je u Hrvatskoj, pa i u svijetu, bilo jako optimistično i stvorila se određena atmosfera, pripremila sam sebe na mogućnost da nećemo proći u finale. Sad su tu spekulacije o tome koji je nastup bio bolji, ali mi smo jako vjerovali u sve što radimo, angažirali smo ljude koji su jako stručni u svojem poslu. Uistinu vjerujem da je taj nastup bio jako lijep i smislen. Često se ne uzima u obzir da ono što su gledatelji imali priliku vidjeti nije bio naš prvi put da se penjemo na tu pozornicu, nego deseti put. Ne može biti doživljaj kao da je prvi put. 

A tko je bio tvoj favorit na Eurosongu?

– Talijani. Bili su tako spontani, imali su tu jednu vibru, uopće se nisam premišljala oko toga. Činilo se da su došli tamo u sklopu svoje turneje. Čim sam čula pjesmu, znala sam da oni pobjeđuju.

Kakav je Damiano?

– Svi me to pitaju (smijeh). Uopće me ne pitaju kako je bilo meni, nego kakav je Talijan. Ali vidjeli smo se samo u prolazu. Doduše, došla sam do njegove gitaristice i basista i rekla im: "Pobijedite, kladila sam se na vas." Umrli su od smijeha.

Jesi li sklopila neko poznanstvo koje bi moglo prerasti u suradnju?

– Najizglednije je da bi to bilo s našim susjedama, curama iz Hurricanea. Super su mi i odlična im je energija, vjerujem da bi naša eventualna suradnja bila čista pozitiva

Što je bilo s kostimom, koliko si ti bila uključena u kreiranje?

– Ideja o kostimu bila je Stefanova (stilist Stefan Orlić, nap. a.) i on je sugerirao da uključimo Zigmana, pokazao mi je skicu i meni se svidio smjer u kojem idemo. To nije nešto što bih nosila na bilo kojoj pozornici, ali mislim da je u Rotterdamu izgledalo jako dobro i da je izgledalo dobro na kameri. Mislim da su polemike potekle iz toga što su se mnogi zaljubili u onaj ulični look s Dore, spontani.

A što je bliže tebi?

– Pa onaj s Dore bliži je mojem stilu.

Čije ti kostime voliš, kojoj bi pjevačici rado ukrala look?

– Zara Larson baš mi je po guštu i super mi je što se tako uspješno može transformirati od nježne cure zakopčane do grla do izazovne zavodnice. Jasno, kostime uvijek treba prilagoditi pjesmi i prilici.

Razmišljaš li na taj način i u pogledu svoje odjeće?

– Pa da, odijevam se ovisno o raspoloženju, a tako je i kad kupujem odjeću. U pravilu kupujem po high street trgovinama poput Zare i Bershke, Stradivariusa, Pull&Beara, nisam baš do sada imala ni priliku kupovati dizajnersku odjeću. Mislim, ako mi se svidi neka skupa torba, uštedjet ću da je mogu kupiti, ali isto tako se ne ustručavam kupiti nešto na Pazaru ako mi se svidi (smijeh).

Koji ti je od ovogodišnjih modnih trendova drag?

– Puf rukavi i gola leđa uvijek su mi dragi, oni ulaze u modu i izlaze iz nje, a super mi je da su se vratili baggy hlače i košulje. Sad mogu nositi i staru maminu odjeću!

Kako njeguješ kosu, je li to tvoja prirodna boja?

– Kosa mi je prirodno svijetla s pepeljastim tonom i samo je malo posvjetljujem. Nemam poseban trik, osim što je njegujem u salonu, iskreno ne znam točno o kojim je tretmanima riječ (smijeh), i što koristim šampon Kerastase. Kosa mi se jako mrsi jer je gusta, a dlaka je tanka. Izbjegavam peglanje, operem je i osušim prije odlaska na spavanje pa mi ujutro bude lijepa valovita.

Imaš li beauty rutinu?

– Naučila sam da je najvažnije pažljivo njegovati kožu lica. Koristim Revidermovu liniju za njegu te njihov zaštitni faktor. A sam postupak mi je klasičan: čišćenje, toner, ph manager, krema za lice i krema za oko očiju jer mi je koža jako suha. Nastojim koristiti što manje šminke, pogotovo kad se dođem doma odmoriti. Stavim malo rumenila i korektora, čisto da se ljepše osjećam.

Koji ti je bio najveći izazov u proteklom razdoblju?

– Uskladiti sve skupa, obaveze vezane uz glazbenu karijeru i obaveze na fakultetu, ali također i priviknuti se na sve ovo. Po prirodi sam takva da se trudim svima udovoljiti i ispoštovati sve svoje obaveze, što me jako iscrpi pa najmanje stignem naći vremena da sebi priuštim trenutak mira i odmora. Voljela bih da mogu na miru otići s dečkom, s mojima, s nećacima negdje daleko od svih. Voljela bih otići na plažu na miru, da me netko ne snimi, eto, i to se počelo događati. Ja nikad ne bih nekoga tako dekomodirala i za sve postoji granica. Jako sam zahvalna fanovima na podršci, ali nije to sve skupa baš tako lako. Ljudi misle da je zadatak pjevača samo popeti se na pozornicu, ali zaista postoji toliko puno toga iza kulisa, puno žrtve, borbe sa samom sobom... Jako pazim na osjećaje drugih, jer sam i sama jako osjećajna. Draže mi je biti čiste duše nego nekome se zamjeriti.

Što za tebe znači uspjeh?

– Obitelj mi je najvažnija na svijetu, jako mi je važno što sam tako snažno povezana s članovima svoje familije i uvijek ću je staviti ispred svega, tako sam odgojena, zato je za mene uspjeh imati mogućnost raditi ono što voliš i biti priznat, a pri tome imati kome se vratiti doma, u svoje utočište.

Nadam se da ćeš ovog ljeta naći prilike i za odmor na miru, ali i da ćeš imati puno uspješnih nastupa. Za kraj nam otkrij što u skoroj budućnosti možemo očekivati od tebe. Kuha li se što? 

– S Branimirom Mihaljevićem radim na novom singlu, bit će to plesni broj, ali vjerujem da neće biti samo ljetni plesni hit koji će se brzo zaboraviti. "Tick-Tock" je postavio ljestvicu visoko i sad ne smijemo razočarati, želimo da sve bude baš kao treba prije nego što je objavimo. Želja mi je da je ljudi zavole, da se cure mogu poistovjetiti s njom, a jako mi je važno i da sve to ima svoju popratnu priču, da uz pjesmu ide i spot koji će ljudi uživati pogledati. Radimo na albumu.

Pratite Stil i na Instagramu!