Njemačka je država nevjerojatnih prirodnih ljepota, pogotovo predivnih beskrajnih šuma, građevina. Potonjih bi svakako bilo mnogo više da nije bilo velikih razaranja tijekom Drugog svjetskog rata. Međutim, jedna građevina koja nas je baš impresionirala je i izgrađena povodom tog najkrvoločnijeg sukoba u povijesti čovječanstva. Pritom nam na prvu uopće nije ni bilo jasno o čemu se radi.
U Hamburgu, pored Millerntor stadiona, doma novog bundesligaša St. Paulija iz istoimenog dijela grada, u blizini Reeperbahna gdje je poznata četvrt noćnih klubova, kafića, ali i četvrt crvenih svjetiljki, na Heiligengeistfeldu na kojem se nalazi i službena Fan zona u organizaciji UEFA-e, smješten je divovski betonski bunker. Isprva izazove šok, pa potom osjećaj divljenja kada stojiš ispod njega.
Bunker je izgrađen 1942. godine. Trebalo je čak 300 dana za njegovu gradnju, a radili su ga zatočenici iz koncentracijskih logora. To je bilo vrijeme savezničkih bombardiranja Njemačke, a Hamburg se posebno našao na udaru kao najveća njemačka luka, zbog brodogradilišta, podmornica, rafinerije nafte... Samo u jednoj akciji u ljeto 1943. u bombardiranjima je tijekom desetak dana u zračnim napadima poginulo oko 37 tisuća stanovnika, a uništeno je preko 60 posto kuća u gradu. Kao spomenik tog vremena ostao je „Bunker St. Pauli” ili kako ga danas zovu „Zeleni bunker” ili „Bunker na Feldstrasse”.
Tijekom rata on je trebao služiti kao sklonište za 18 tisuća ljudi, a u nekim situacijama u njemu je spas potražilo i 25 tisuća stanovnika Hamburga. Štitio ih je zbog čak 3,5 metra debelih betonskih zidova, a na krovu je debeo čak 3,8 metara. Izgrađen je na prostoru površine 75 sa 75 metara, a visok je oko 50 metara.
Trebao je bunker nakon rata biti uništen, da ne ostane kao spomenik nacionalsocijalizmu, ali je preživio zbog nedostatka stambenog prostora. Mnogima je u prvim mjesecima nakon rata služio kao dom u razrušenom gradu. Ali još je tu i zbog još jednog, pomalo bizarnog razloga. Tako dobro, čvrsto napravljeno zdanje trebalo je uništiti eksplozivom. Količina eksploziva koja bi bila potrebna za njegovo uništavanje bi ugrozila i okolne četvrti Hamburga i njegove stanovnike!
Danas je tu memorijalni centar za žrtve logora u tom ratu, žrtve rata, nacizma. Kao spomenik tog vremena da se ne ponovi. No, bunker je i dom brojnim umjetnicima, kulturnjacima, klubovima, sportašima (penjanje na umjetnoj stijeni), kafićima, restoranima... Tu se održavaju i koncerti. A na vrhu bunkera je zelenilo, pravi vrt, s mnoštvom posađenih stabala, a s kojeg puca fantastičan panoramski pogled. Zato je i dobio naziv „Zeleni bunker”.
