Male nacije, velika očekivanja. Tako bi se mogli rezimirati nastupi hrvatske i srpske reprezentacije u Njemačkoj. Od Dalićevih izabranika, osokoljeni onim što su Vatreni postigli u posljednjih šest godina, očekivala se ako ne sama završnica u kojoj ćemo deklasirati protivnika, a onda barem polufinale s najjačima.
Srbi nisu bili ni blizu uspjesima naše nogometne vrste, ali i kod njih su apetiti sportske javnosti, malo je reći, megalomanski. Dragan Stojković Piksi, koji se, kao i Zlatko Dalić, vratio kući sa samo dva osvojena boda, smijenjen je i prije slijetanja na aerodrom "Nikola Tesla".
Smjene po kratkom postupku
Piksi je pokušao primiriti situaciju izjavom da nije sramota izgubiti od Engleza s jedan naprema nula, ali džabe je to u društvu koje vjeruje u čuda, pa planetarne uspjehe Đokovića ili košarkaške nacionalne vrste pokušava dovesti u ravan s nogometnim, premda zdrav razum kaže da za to nema nikakvih osnova.
Isto je sada i s ovima u Hrvatskoj koji bi ekspresno smijenili bogobojaznog i poniznog Zlatka. Takvi su, zapravo, nakon srebra i bronce na svjetskim prvenstvima, i drugog mjesta u Ligi nacija, očekivali da će Hrvatska postati prvakom Europe dok udariš dlanom o dlan, a kad nije prošla ni grupu, sad bi ne potjerali slavom ovjenčanog izbornika, nego bi mu ime zatrli kao da nije imao nikakve veze s uspjesima "kockastih" u Rusiji i Kataru. To su igrači, kao, sve sami odradili. Kakav selektor, kakvi bakrači.
U društvu najboljih
Za razliku od Srba i Hrvata, koji stoljećima brižno njeguju mitomaniju, u Sloveniji su – ah, kako je to bilo lako predvidjeti – očekivanja bila posve realna. Da se iz grada državice uopće netko plasirao na Euro 2024., bio je uspjeh ravan osmom svjetskom čudu, a kad je Matjaž Kek s jednom prosječnom momčadi uspio proći i krug naprijed, Dežela je pala u trans.
Za razliku od srpske "naduvanosti" zbog napadača kakvi su Mitrović i Vlahović, i hrvatskog umiranja u ljepoti "tika-take", predvođene svemircem Modrićem, a u kojoj smo, bulazni se, al pari s Brazilcima, disciplinirani, marljivi, predani Slovenci greju napred.
Znači, kako u najpopularnijem sportu na svijetu, tako i u politici. Srpska upravljačka struktura galami, hrvatska je puna drvenih filozofa od čijeg "mudrovanja" nitko do njih samih nema koristi, a Slovenci, premda malobrojniji u odnosu na druga slavenska plemena s jugoistoka Europe – rade i šute. I taj ih je rad odveo dalje. U nove pobjede. U društvo najboljih i najbogatijih država u EU-u.