Novak Đoković trenutno se nalazi u Saudijskoj Arabiji, gdje će se u teniskom klasiku susresti s Rafaelom Nadalom. No, prije nego je otputovao na Bliski Istok, dao je intervju za argentinski La Nacion, u kojem je govorio o svojoj karijeri, odrastanju ali i ratu.
- Jasno je da je tenis spasio i poboljšao moj život i život moje obitelji. Ne sumnjam – a mislim da će se moji roditelji složiti – da je tenis glavni razlog za ovo što smo danas. Tenis mi je dao priliku da kvalitetnije živim i da se izvučem iz problema koje smo imali u Srbiji krajem devedesetih. Spomenuo sam bombardiranja dva i pol mjeseca, dan i noć. Jeste li znali da je Beograd grad u Europi koji je najviše puta rušen i obnavljan? Ovaj grad ima nevjerojatnu otpornost i duh. Pronalazim taj duh u sebi. Teškoće kroz koje smo prolazili moja obitelj, moj narod i ja…
- I ponavljam jer znam da se ovo što govorim čuje i u Hrvatskoj, u Bosni, u drugim zemljama, u Makedoniji, u Sloveniji, u Crnoj Gori ... I ja ću ih uvijek spominjati jer su i one stradale u novijoj povijesti i ratovima, čak više od Srbije. Stoga razumijem bol i teškoće. Nažalost, ratne rane su još uvijek otvorene i još uvijek ima napetosti, ali kroz sport se otvara jedna pukotina, prostor da se ljudi zbliže, da imaju više razumijevanja i da oproste. To je poruka koju uvijek pokušavam prenijeti. Ta iskustva devedesetih su uvijek sa mnom, ne prolaze, ali idem dalje. Ne mrzim nikoga zbog onoga što se dogodilo i nikada neću zaboraviti, ali sam mogao oprostiti i radujem se - rekao je Đoković, pa dodao da nikome ne želi rat:
- I ponavljam: ne želim to nikome. Želim biti vrlo jasan: ne mislim da bi itko trebao patiti kroz rat kako bi razvio mentalnu snagu, postoje drugi načini za to. Ali za mene je to bio vrlo važan dio mog razvoja i kao malo dijete bio sam prisiljen odrasti. Morao sam preuzeti odgovornost i dijeliti očevu ulogu, jer sam bio najstariji sin. Otac mi je govorio kao da sam odrasla osoba: "Moraš to učiniti, odvedi svoju braću tamo, idi ovamo." Bio je rat. Svi su u panici, izgubljeni, svi vrište, svi se boje.
- Kad se samo sjetim toga, naježim se, to je užasan osjećaj. Sjećam se dana kada sam napunio 12 godina i vidio sam avion usred bijela dana. Bio sam u teniskom klubu i alarmi su počeli zvoniti. Čujete ih i odjednom vidite kako avion ispaljuje rakete iznad vojne baze ili također iznad bolnica, škola i mostova… I onda pomislite: "Što ja mogu učiniti?" Ne možete učiniti ništa. A to je najgori osjećaj, strah. Nemate kontrolu, nemate moć. Postoji jača sila koja te može uništiti u svakom trenutku - zaključio je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....