StoryEditor
Više od sportanesvakidašnja priča

Boban je dobio otkaz zbog čovjeka koji je beskrupolozan u svojim nastojanjima, a iza kojeg stoji jedna od najozloglašenijih korporacija na svijetu

Piše Antonio Juričić
12. ožujka 2020. - 21:00
Arhiva/AFP

Zvonimir Boban prošlog tjedna dobio je otkaz na mjesto sportskog direktora Milana, a taj potez naišao je na kritike dijela navijača i nogometne javnosti, ali i izazvao nemir u svlačionici.

Boban je već dulje vremena imao nesuglasice s tehničkim direktorom Ivanom Gazidisom, a kap koja je prelila čašu bio je Hrvatov intervju za Gazzettu dello Sport u kojem je uputio kritiku Gazidisu, jer je ovaj iza njegovih leđa navodno dogovorio dolazak Ralfa Rangnicka. Milanova legendarna "desetka" također je usporedila način funkcioniranja u klubu sa Sjevernom Korejom, a iako je Gazidis igračima navodno rekao da se nije sastao s Rangnickom te je pružio javnu podršku treneru Pioliju i njegovom stožeru, teško je povjerovati da bi Boban u javnost iznosio neprovjerene informacije te vrste.

Logično je da Gazidis želi Rangnicka jer je Nijemac posljednjih godina stekao imidž čovjeka koji uz ograničene resurse stvara uspješne momčadi stavljajući veliki naglasak na njenu financijsku samoodrživost, odnosno teži da razlika između prihoda i rashoda od kupovine/prodaje igrača bude u "zelenom".

Ta vijest u nogometnom svijetu je naišla gotovo bez iznimke na oduševljenje, jer se na prvu čini kao savršen spoj. Klub koji se pokušava vratiti na staze stare slave s relativno velikim, ali i dalje (u usporedbi s najbogatijim klubovima) ograničenim resursima i majstor s dokazanim znanjem da ga može tamo i dovesti djeluju kao savršen spoj.

Ali u iza svega toga krije se nesvakidašnja priča koja ima kontroverznu pozadinu.

Čovjek koji donosi profit

Ivan Gazidis najpoznatiji je po deset godina koje je proveo u Arsenalu, a za koje vrijeme klub nije baš bio najuspješniji, barem u pogledu ostvarenih rezultata. Od 2009. do 2018. obnašao je dužnost izvršnog direktora londonskog kluba te je imao zadatak osigurati vlasniku Stanu Kroenkeu da ne mora ništa ulagati u klub.

Kroenkeova tvrtka, osim Arsenala, posjeduje nekoliko profesionalnih sportskih momčadi, od kojih su najpoznatije LA Rams (NFL), Denver Nuggets (NBA), Colorado Avalanche (NHL) i Colorado Rapids (MLS), a prošle godine je u javnost izašla informacija da američki milijarder od 2007., kada je kupio Arsenal, gotovo uopće nije ulagao svoja sredstva, već je klub mogao trošiti samo onoliko koliko uprihodi.

Zbog toga je nailazio, a i dalje nailazi, na kritike navijača koji na veliki trofej čekaju još od 2004., a koji plaćaju najskuplje ulaznice u Premier ligi. Gazidis je uspješno provodio volju svog gazde, ali je zbog toga Arsenal gotovo u pravilu gubio tržišne bitke od svojih rivala, dok su im najbolji igrači nerijetko odlazili iz kluba u potrazi za trofejima.

image
Ivan Gazidis
AFP

Gazidis je rođen u Johannesburgu, a s četiri godine preselio se u Manchester. Diplomirao je pravo na Sveučilištu Oxford, nakon čega je otišao u SAD gdje se zaposlio u poznatoj međunarodnoj odvjetničkoj tvrtki Latham & Watkins. Prije nego što je došao u Arsenal, Gazidis je radio kao promotor meksičke nogometne reprezentacije i Gold Cupa (prvenstva Sjeverne i Centralne Amerike), dok je također bio jedan od osnivača MLS-a i jedno vrijeme zamjenik povjerenika za natjecanje.

U rujnu 2018. Gazidis je prihvatio poziciju izvršnog direktora u Milanu, nakon što je dva mjeseca prije kontrolu nad klubom preuzeo Elliott Management Corporation, jedan od najozloglašenijih investicijskih fondova na svijetu, kojeg mnogi nazivaju "lešinarskim fondom" zbog svoje prakse. Naime, Elliott je specijaliziran za ulaganje u biznise koji se nalaze u nepovoljnoj situaciji ili su pred bankrotom. Nakon što otkupe dug tvrtke, pojedinca, pa čak i države po izrazito sniženoj cijeni, koriste razne metode kako bi došli do zarade.

Lešinarski fond

Korporacija koja je osnovana 1977., a na čijem čelu je Paul Singer, došla je pod svjetla javnosti 2012. godine, kada je putem svoje podružnice NML Group zaplijenila brod koji pripada argentinskoj vojsci dok je bio usidren na teritoriju Gane. Razlog je bio taj što je Elliott 2001. kupio državne obveznice Argentine koja se tada nalazila u velikoj ekonomskoj krizi, a kada je nova vlada došla na vlast, ponudila je kreditorima vraćanje samo 30 centi po svakom dolaru, što je Elliott smatrao nedopustivim.

Korporacija je tužila Argentinu na sudovima u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu te dobila spor, iako se "pari passu" klauzula na temelju koje je presude donesena prema stavu odvjetnika Argentine nije mogla primijeniti na neovisnu državu. Kako Argentina nije podmirila dug, Elliott je odlučio čekati da se brod usidri u "podobnu" luku te na taj način pokuša ucijeniti vladu južnoameričke države.

Uslijedio je spor koji je okarakteriziran kao "suđenje stoljeća", a koji je otišao na stranu Argentine. Argentinska vlada u međuvremenu se oglasila te u javnost iznijela sve načina na koje je Elliott do tada pokušao doći do naplate duga, uključujući plan zapljene predsjedničkog zrakoplova koji je trebao stići u SAD na servis, ali i neke banalnije metode kao što je postavljanje mrtvog štakora pred vrata argentinske ambasade u Washingtonu.

image
Odvjetnik NML Capitala Robert A. Cohen (lijevo) nakon saslušanja pred Federalnim sudom SAD-a 2014.
AFP

U posljednjih pet godina, Elliott je pokrenuo aktivističku dioničarsku kampanju u više od 50 tvrtki te u više od 10 država. Aktivistička dioničarska kampanja je situacija u kojoj dioničar iskoristi svoj udio u korporaciji da bi stvorio pritisak na upravu s ciljem podizanja vrijednosti dionica putem promjene u načinu poslovanja, financijskim restrukturiranjem, rezanjem troškova itd.

Prema mišljenjima stručnjaka, dovoljno je imati 10% posto udjela da bi kampanja bila uspješna, a Elliott gotovo uvijek dobije ono što želi. Singerova korporacija danas vrijedi oko 40 milijardi dolara te je najvrjednija takvog tipa u svijetu, a jednom prilikom je u manje od 24 sata zaradila pet milijardi dolara. Prema informacijama kojima barataju insajderi, Elliott je samo jednom prilikom ostao bez onoga što je želio, a to je bilo u slučaju Samsunga, kada su njihovi prijedlozi odbačeni na glasovanju.

Singer model funkcioniranja svoje tvrtke brani tvrdeći da mu je cilj borba protiv šarlatana koji se odbijaju ponašati po tržišnim pravilima, a oni koji podržavaju takav model kažu da to pomaže kontrolirati kleptokratske vlade. On se ujedno smatra i filantropom jer aktivno podržava i financijski potpomaže LGBTQ zajednicu, ali je i veliki protivnik podizanja poreza za 1% najbogatijih te je član Republikanske stranke.

Misteriozni biznismen

No vratimo se na Milan. Elliott je 2017. pozajmio nešto više od 300 milijuna eura Li Yonghongu koji je za 740 milijuna eura kupio Milan od Silvija Berlusconija. Kinez je do tada bio nepoznat u poslovnim krugovima te se nije znalo porijeklo njegovog bogatstva, a New York Times je tada naveo da je Yonghong prodavateljima rekao da se obogatio u rudarstvu, iako nitko u Kini nije znao za njega.

Pomalo očekivano, Yonghong je u srpnju 2018. godine prepustio upravljanje klubom Elliottu jer nije mogao otplaćivati pozajmicu te na taj način preko noći izgubio gotovo 500 milijuna funti. Singer je, s obzirom na to da je klub dobio za nešto više od 300 milijuna funti, mogao odmah zaraditi na njegovoj prodaji, ali on ga je odlučio zadržati.

Nakon te Singerove odluke, jedan od članova izvršnog odbora Milana izjavio je da ne vidi kako bi Elliott uspio prodati klub za primjerice milijardu eura te da u pozadini mora biti nekakav plan kojeg on ne vidi. Neimenovani izvor tada je kao mogućnost naveo čak i to da Singerov sin jednostavno želi vlasnik nogometnog kluba, što se nije baš djelovalo u skladu s ciljevima korporacije i njihovom praksom.

Samo vodstvo Elliotta izjavilo je da im je cilj isključivo profit te je spomenulo svoje prošle poslove kao dokaz da korporacija ne dopušta nikakve eventualne distrakcije koje im se nađu na putu do zdravog profita, stoga bi kroz tu prizmu trebali gledati njihove poteze.

Milan je zajedno s gradskim rivalom Interom odlučio izgraditi novi stadion, ali samo to nije dovoljno za vraćanje reputacije klubu. Jer ipak, rezultati su ono što u velikoj mjeri određuje prihode, a Rossoneri tu već godinama kaskaju za europskom, ali i domaćom elitom.

Gazidis, koji je inače jako blizak s obitelji Singer, tu je da stvari dovede u red, a osim intenzivnih pregovora s potencijalnim sponzorima (klub do njegovog dolaska uopće nije imao ljude zadužene za predstavljanje ideja potencijalnim sponzorima), odlučio je i da mu na sportskom planu treba netko tko će znati uz prosječna sredstva postići iznadprosječan rezultat.

Rangnicka vidi kao pravog čovjeka za to, za razliku od Bobana s kojim se u nekim stvarima nije slagao. Jedna od tih stvari bilo je i dovođenje Zlatana Ibrahimovića, kojeg je Gazidis već ranije bio odbio dovesti u klub. Boban je, pak, u Šveđaninu vidio figuru koja će podići svlačionicu, ne samo u igračkom, već i u psihološkom smislu, jer Milan trenutno u momčadi nema nijednog elitnog igrača.

Hrvat je u velikoj mjeri bio u pravu, jer je Ibrahimović zaista podigao momčad, a Šveđanin je navodno pobjesnio kada je saznao za otkaz Bobanu te je s Gazidisom imao žustri razgovor na kojem su navodno čak i razmijenili uvrede.

image
Ralf Rangnick - velika želja Ivana Gazidisa
AFP

No to Gazidisa neće skrenuti s puta. Šveđanin možda jest trenutno isplativ u kontekstu podizanja popularnosti kluba, ali s obzirom na to da mu je već 38 godina i da se njegovom prodajom ne može zaraditi, dugoročno je neisplativ, a isplativost je ono čime će se Gazidis uglavnom voditi.

Zbog toga dovođenje Ralfa Rangnicka ima smisla, ali ostaje pitanje razgranatosti i kvalitete Milanove skautske službe, dok je specifičnost Serie A i sve jača konkurencija također otežavajuća okolnost za njemačkog stručnjaka. Mora se i naglasiti da je u javnost procurila i informacija da je Rangnick odbio Milan, ali da Gazidis ne odustaje od svoje namjere. 

Zaključak je da se iza jedne "zdrave" priče koju će pozdraviti gotovo svi navijači Milana, ali i neutralni ljubitelji nogometa, zapravo kriju financijski motivi jedne od najkontroverznijih korporacija na svijetu te je upitno kako će njihov odnos prema klubu izgledati u budućnosti.

Stoga je pitanje koliko je Boban pogriješio kada je usporedio situaciju u Milanu s onom u Sjevernoj Koreji, jer ako su iz Elliotta bili spremni zaplijeniti brod suverene države da bi došli do cilja, nema razloga da dopuste višeumlje u klubu kojeg su dali u ruke čovjeku koji dokazano donosi ono što je njihov glavni cilj - profit.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

#AC MILAN#ZVONIMIR BOBAN#IVAN GAZIDIS#ELLIOTT MANAGEMENT CORPORATION#VIšE OD SPORTA

Izdvojeno