Vjerojatno već i ptice na granama znaju kako je Goran Ivanišević bio pet godina trener Novaka Đokovića. Zajedno su osvojili devet Grand Slam naslova i ispisali tenisku povijest, a onda su se iznenada razišli krajem ožujka ove godine. Sada je Ivanišević gostovao u teniskom centru Vitis u predgrađu Züricha, gdje njegov prijatelj Bojan Božović vodi tenisku akademiju.
Kako je Ivanišević poznato ime u svijetu tenisa, odmah su ga za intervju iskoristili tamošnji mediji pa je ekskluzivno za CH Media progovorio o razlazu s Đokovićem, njegovoj karijeri i ostalim stvarima. Naravno da se nije moglo bez Rogera Federera pa su ga Švicarci najprije upitali o susretima s jednim od najvećih ikad.
Dva puta ste se susretali s Federerom i oba puta izgubili: u Londonu 2000. i u Milanu 2001. Sjećaš li se toga?
- Čak i nevoljko, ha-ha. Šalu na stranu, bila je čast i privilegija igrati protiv Rogera. U Milanu me pobijedio u četvrtfinalu, a znate što se dogodilo nakon toga? Roger je osvojio svoj prvi turnir. Zato uvijek kažem da sam mu pomogao da konačno pobijedi. To mi zvuči bolje, jer nakon toga je Roger počeo osvajati svijet tenisa.
No, kao trener Novaka Đokovića odmah ste se pobrinuli da Federer ne uđe u povijest kao najbolji tenisač?
- Prvo se pojavio drugi tip, a to je Rafael Nadal. I svi su pričali samo o Federeru i Nadalu. A onda se pojavio novi, koji je postao još bolji od njih. Mislim na gospodina Novaka. Ova trojica su jedan drugome pomogli da postanu bolji igrači i gurali su jedan drugoga do krajnjih granica.
Kako ste doživjeli ovih gotovo pet godina kao trener Novaka Đokovića?
- Novak je genije, izvanredna osoba i najbolji igrač u povijesti tenisa. Ali nije bilo lako, mogu vam to reći. Kad se sjetim svega što se za to vrijeme dogodilo. Prvo je došla pandemija korone, pa diskvalifikacija na US Openu kada je Novak lopticom udario linijskog suca, zatim deportacija u Australiju. Bilo je puno teških vremena.
20 godina odmora
Ipak, zajedno ste oborili sve rekorde?
- Novak je to uspio, a ja sam mu malo pomogao i jako sam ponosna na to. Bila je velika čast, a ujedno i velika odgovornost biti trener ovog genija. Kada trenirate Novaka Đokovića, sve osim titule je neuspjeh. Novak je također vrlo zahtjevan. Svaki dan se mora dogoditi nešto novo, uvijek želi biti bolji, a to je velik pritisak s kojim se treba nositi.
Kako ste se nosili s tim pritiskom?
- Uvijek sam imao dobre tablete, ha-ha. Ne, ozbiljno... svaki dan imate pritisak u ovom poslu. Naviknete se na ove okolnosti. Činjenica da oboje dolazimo s Balkana i govorimo isti jezik svakako je bila olakotna okolnost. Plus, Novak i ja smo slični. Uvijek sam bio spreman na njegove moguće reakcije.
I sad vam treba odmor?
- Najmanje dvadesetak godina, ha-ha - u šali je dobacio Goran pa nastavio:
- Želim polako do jeseni. Na ljeto bih sa sinom volio bodriti hrvatsku reprezentaciju na Euru u Njemačkoj. Ne sjećam se kad sam posljednji put proveo ljeto kod kuće.
Hoćemo li vas opet vidjeti kao trenera?
- Volio bih to, otvoren sam za nove suradnje, ali dopustit ću da to dođe k meni.
Zašto je zapravo došlo do rastanka od Đokovića?
- Znao sam da će ovaj trenutak doći. Veze prestaju, ali rastali smo se kao prijatelji, više od toga, i to ćemo uvijek ostati. Nije bilo svađe, nikakvog incidenta. Novak me se jednostavno zasitio, a i ja njega.
Kako vidite Đakovićeve šanse na Roland Garrosu, gdje će nastupiti kao branitelj naslova?
- Svi su u panici, pogotovo jer je u Rimu izgubio u trećem kolu 3:6, 2:6. Ali znate što? Nije važno. Grand Slam turniri su druga priča i Novak će biti spreman za French Open. Prošle godine nije bio dobar na zemljanoj podlozi i nakon toga je ipak pobijedio u Parizu.
Bilo je i napetosti između vas, a Đoković je često psovao u smjeru lože u kojoj ste sjedili. Kako ste se nosili s tim?
- To mi nikad nije bio problem, i sam sam bio emotivan igrač. Ponekad nisam mogla razumjeti što govori. Onda bi se Novak naljutio na mene, ali nakon pet minuta opet bi bio opušten. Ponekad vam je u tenisu potreban kratki šok da razbistrite glavu, jer mentalna komponenta je najvažniji faktor.
Koja objašnjenja imate za Đokovićev manjak forme?
- Kad osvojiš sve u životu, nije lako ostati motiviran. Njemu su najvažniji Grand Slam turniri. Ima još dva tjedna da pronađe svoj fokus. Novak ne paničari, naći će način, kao i uvijek.
Tijekom vašeg zajedničkog vremena, Đoković je prvenstveno poboljšao svoj servis. Na čemu ste konkretno radili s njim?
- Ako mene pitate, njegov je servis već bio vrlo dobar i najpodcjenjeniji udarac u tenisu jer je ostatak njegove igre tako dobar. Dosta smo eksperimentirali s bacanjem loptice...
Wimbledon 2001.
Godine 2001., kao 125. tenisač svijeta, u Wimbledonu ste osvojili svoj jedini Grand Slam naslov. Kakva vas sjećanja vežu za to?
- Nevjerojatno mnogo. Još dan danas ne razumijem kako sam uspio osvojiti taj turnir. Tjedan prije nisam igrao loše, nego užasno loše. Ne bih pobijedio ni protiv koga. No, bilo je to 15 najboljih dana mog života kao sportaša.
U Hrvatskoj vas je tada dočekalo 200.000 ljudi koji su htjeli da rastrgate odjeću sa sebe i skočite u more?
- To mi je bila namjera, da, ali onda sam vidio sve te ljude i predomislio se. Nitko se ne bi skidao pred 200.000 ljudi, pa sam se ponovno obukao. Nisam mogla vjerovati koliko ih je došlo zbog mene.
Prethodno ste izgubili tri finala Wimbledona (1992. od Andre Agassija te 1994. i 1998. od Petea Samprasa)...
- Uživao sam igrati protiv svih, osim nekoga tko mi je uništio život, a bio je to Pete Sampras. Nemojte me krivo shvatiti, poštujem ga, nevjerojatan je. Jednostavno sam imao pogrešan stav protiv Samprasa. Vjerovao sam da moram igrati bolje nego protiv drugih, ali često je bilo blizu i obično sam gubio.
