„Napoli je odabrao Igora Tudora kao omiljenog kandidata za mjesto glavnog trenera. Danas će se održati razgovori o ugovoru, plaći i drugim detaljima. Tudor će o svemu razgovarati s predsjednikom De Laurentiisom kako bi postigao dogovor.“
Tako glasi objava Fabrizija Romana par sati nakon što je talijanski prvak ostao bez trenera. Već se zna, kada Fabrizio kaže da će se nešto dogoditi, to je kao da se već i dogodilo. Evo, pošteno je zahladilo, kratki rukavi su stvar prošlosti, a napokon doznajemo budućnost Igora Tudora, nastavak priče na koji smo čekali još od lipnja.
Otišao je tada iz Marseillea, spominjao je osobne probleme. Iako, francuski kolege su imali drugu verziju istine. Tudorov stil treniranja je izazvao bunu kod dijela igrača, predsjednik Longoria je stao na njihovu stranu, okrenuo je Tudoru leđa, nastavak suradnje u tim okolnostima jednostavno nije bio moguć.
Ostavio je splitski trener Marseille na trećem mjestu na kraju sezone, osigurao je i kvalifikacije u LP. Nisu „Feničani“ iskoristili poklon, iz najelitnijeg europskog natjecanja ih je izbacio grčki Panathinaikos, a u prvenstvu su tek deseti. Tudorov nasljednik Marcelino je već odavno bivši, navijači su se oštro pobunili protiv Španjolca, burno je bilo na relaciji klub-navijači, gorio je Marseille tih dana.
Trenutno je legendarni Gattuso za kormilom, pokušava dovesti situaciju u red. Hoće li mu uspjeti, ili će i on osjetiti bijes južnjačkog temperamenta, tek treba vidjeti. No, potražite li malo mišljenja po internetu, i uz pomoć čudesnog Google Translatea, jasno je da navijači Marseillea žale samo za jednim: pobjegao im je Tudor, imali su ga, nisu ga znali cijeniti.
A Tudor više ne gleda unatrag, prošlost je ostavio iza sebe. Ipak, njegove avanture u Francuskoj su odjeknule Europom, preko noći je postao „najpoželjniji neženja“.
Napoli, Roma, Lazio, Milan, što je zajedničko ovim klubovima? Sve redom velikani, svi u krizama, i svi žele Tudora za trenera. Napoli je pobijedio u utrci, izgleda. Jasno im je, ne može svatko biti trener takvog kluba. Tek nekolicina ljudi na svijetu razumije „težinu“ kluba kao što je Napoli, što on znači ljudima. Jasno je valjda sada i De Laurentiisu, nakon što je mlakom Francuzu Garciji dao prvaka Italije u ruke, takvu grešku neće ponoviti. Sada je našao pravog čovjeka.
A Tudor? Pa, gledajući njegovu dosadašnju trenersku karijeru mogli smo i mi javiti Fabriziju da će u Napoli.
Hajduk, PAOK, Galatasaray, Marseille, Napoli. Pomislio bi čovjek da je riječ o nekakvoj top listi klubova s najluđim i najstrastvenijim navijačima, ali ovo je samo Tudorova trenerska povijest. Sve klubovi s ogromnom tradicijom, u gradovima na obali, obilježenima morem i obalom, onim što volimo nazivati južnjačkim mentalitetom i temperamentom. I dok neki treneri svjesno izbjegavaju ovakve klubove, Tudor je ostao vjeran sebi i svojim korijenima.
Rođen i odrastao u Splitu. More, sunce, sol, bura i temperament su ga i odgojili, napravili od njega ono što je bio i ono što je danas. Jedan od najboljih braniča svijeta, pa jedan od najtraženijih trenera Europe. Puno toga dobroga i lošega može zahvaliti upravo sredini u kojoj se stvorio.
Riječ „pritisak“ ne postoji u rječniku Igora Tudora, tamo odakle svi bježe on se na glavu baca, beskompromisno i bez straha. Na cijelom svijetu nema osobe kojoj više pripada užarena trenerska stolica Napolija.