StoryEditor
Strani nogometnova uloga

Ante Rebić ‘eksplodirao‘ je posljednjih tjedana, a protiv Juventusa je ponovno bio u centru pažnje. Koji je razlog njegovog preporoda?

14. veljače 2020. - 11:38
AFP

Ante Rebić sinoć je ponovno bio strijelac za Milan, a njegov gol bio je jedini kojeg su Rossoneri zabili Juventusu. Hrvatskom napadaču to je bio već peti pogodak u šest utakmica, a mora se uzeti u obzir da je u njih samo četiri krenuo od prve minute.

Rebić je od rujna prošle godine do siječnja ove odigrao ukupno 177 minuta, dakle niti dvije pune utakmice. Zatim je 15. siječnja dobio 90 minuta u kup susretu sa SPAL-om, a četiri dana kasnije ušao je na poluvremenu prvenstvenog susreta s Udineseom i s dva pogotka donio Milanu pobjedu. U sljedećem kolu ušao je u 58. minuti i ponovno zabio za pobjedu, ovoga puta nad Brescijom, te je postao standardan član prve jedanaestorke.

Postavlja se pitanje koji je razlog takvog naglog rasta forme. A odgovor je jednostavan – Zlatan Ibrahimović.

Dolaskom Šveđanina fokus u fazi napada stavljen je gotovo isključivo na njega, dok su Rebiću i Calhanogluu dodijeljene „sporedne“ uloge. A to je točno ono što je Hrvatu trebalo.

Stefano Pioli postavio je Rebića na lijevu stranu, s instrukcijama da gravitira prema sredini, umjesto da okupira krilnu poziciju - za taj dio zaslužan je Theo Hernandez. To znači da Rebić u igri sudjeluje kao drugi napadač, i to na način da prati Ibrahimovićeve kretnje i popunjava prazan prostor, a ubačaje čeka na drugoj vratnici, iza Šveđanina. Zahvaljujući tome, može doći u priliku iz postavljenog napada, ali mu je i lakše pobjeći protivničkoj obrani, kao što smo vidjeli i sinoć, kada je osim pogotka imao i odličnu priliku koju mu je Buffon obranio.

Ukratko, Rebićevu kretnju u fazi napada određuje Ibrahimovićeva, dok Hrvat također mora biti discipliniran i u fazi obrane s obzirom na to da nominalno pokriva lijevu stranu. Njegova uloga u mnogočemu je slična onoj koju je Mario Mandžukić imao u Juventusu nakon dolaska Ronalda, a od koje je i on također profitirao.

Rebić je sjajan sistemski igrač, ali nije dovoljno nepredvidljiv da bi stvarao razliku na najvišoj razini kada se napad u većoj mjeri oslanja na njega, jer njegovom setu vještina jednostavno ne odgovara takva uloga. Ipak, dovoljno je kvalitetan da taktički odradi ono što se od njega traži i da bude opasan kada nije u centru pažnje protivničke obrane.

Stoga sustav u kojem je Ibrahimović „alfa i omega“ i koji samom svojom pojavom okupira pozornost cijele protivničke obrane savršeno odgovara Hrvatu.

Ako pogledamo u statistiku protiv Juventusa, vidimo da je Rebić imao najmanje pokušaja dodavanjem od cijele Milanove momčadi – 11. Samo za usporedbu, sljedeći na ljestvici igrača s najmanjim brojem dodavanja bio je vratar Donnarumma s 26. Slična situacija dogodila se i u utakmici s Interom, tada Je Rebić imao samo 18 pokušaja dodavanja.

Hrvat je protiv Juventusa imao i najmanje dodira od svih igrača u polju (34, samo tri više od Donnarumme) i najviše izgubljenih lopti (12), ali je zato imao daleko najviše pokušaja driblinga (5) i najviše uspješnih driblinga (3).

Osvrnemo li se na utakmice koje je započinjao bez Ibrahimovića na terenu, vidimo da je imao puno više dodira s loptom i više dodavanja, ali nije djelovao toliko opasno i postizao pogotke. Njegov broj udaraca uglavnom je bio među najvećima u momčadi, ali taj segment i nije posebno relevantan u kontekstu njegove igre, jer pozicije iz kojih se odlučuje na šut nerijetko su nepovoljne i udarci često ne budu posebno opasni.

Dakle, bez obzira na to što i dalje postoje mane u njegovoj igri, Rebić se pretvara u sve bitniju kariku Piolijeve momčadi. Jer iako su napadači koji pristaju „služiti“ suigračima podcijenjena pojava u javnosti, pravi trener će ih uvijek cijeniti.

Benzemino mjesto u Realu nikada nije došlo u pitanje, bez obzira na česte kritike medija i navijača, jer je Francuz odrađivao lavovski posao za Cristiana Ronalda i Zidane je to znao. I Mandžukić je radio sličnu stvar prošle sezone u Juventusu, iako je imao drugačiju ulogu i drugačije zahtjeve, stoga ga je Allegri izuzetno cijenio.

Klupu Juventusa ove je sezone preuzeo Maurizio Sarri i odmah otpisao Mandžukića, a Stara dama je upala u možda i najveću krizu posljednjih godina. Naravno, Mandžukićev odlazak nije najveći razlog toga, ali malo tko se neće složiti da bi Super Mario sada dobro došao Sarriju.

Koliko god se činilo jednostavno „samo“ pokrivati prostor koji se otvara kretnjom suigrača, to zahtijeva odlično razumijevanje onoga što tvoj trener želi i brzo prilagođavanje na situaciju, a u određenoj mjeri i predosjećanje događaja.

Ante Rebić to ima u sebi, a Stefano Pioli, izgleda, to prepoznaje i cijeni. A ako uspije poboljšati efikasnost u igri s loptom u nogama, Hrvat bi mogao ubrzo postati jedan od ključnih igrača Milana.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. rujan 2020 15:43