Splitski i hrvatski nogomet ostao je bez Tonča Gabrića. Vratarski velikan preminuo je u ponedjeljak, u 63. godini i ostavio u šoku sve koji su ga voljeli i poznavali.
U Hajduk se vratio 1994. godine, s 33 na leđima, kada se već razmišljao ostaviti nogometa. Tada je uslijedilo sjajno razdoblje njegove karijere. Dobio je i nadimak Super Tonči, u ona slavna doba Hajdukove Lige prvaka iz sezone 94/95. U klubu je ostao gotovo do četrdesete, kada ga je naslijedio Stipe Pletikosa.
Komemoracija se održala danas u kinodvorani stadiona u Poljudu, gdje su se od Tonča oprostili njegovi prijatelji, suigrači, ljudi koji su bili uz njega...
Na komemoraciju za Tonča Gabrića stigao je i legendarni Ivan Katalinić. Bio mu je trener, ali i kolega među vratnicama.
- Tonči je bio veliki hajdukovac. Ostvario je s Hajdukom jedan od najvećih uspjeha u povijesti Hrvatske, dupla kruna i četvrtfinale Lige prvaka. Ostavio je veliki trag u klubu. Posebna je bila njihova veza. Katalinić mu je bio trener, a obojica su za igračkih dana bili vratari.
- Doveo sam ga kada nam je trebao iskusni golman. On je čak razmišljao da se ostavi nogometa u 33. godini. U toj ekipi iz četvrtfinala Lige prvaka on je jedan od najzaslužnijih. U ovom trenutku je teško išta više reći.
Bio je prvi kada je trebalo raditi, ali i kada se zabavljalo.
- To je bila takva ekipa puna domaćih igrača. S njima je bilo puno lakše raditi nego sa strancima jer oni su svi znali što znači Hajduk i što treba napraviti, a to je osvojiti naslov. To nas je držalo zajedno.
Mišljenja i sućut podijelio je i predsjednik uprave Hajduka Ivan Bilić:
- Teška srca se okupljamo, kako bi smo odali počast legendarnom vrataru Tonču Gabriću. Svojim talentom radom i predanošću je osvojio srca svih. Posebnim ga čine vrijednosti koje je predstavljao. Sjećamo se njegovih brojnih obrana kojima je često spašavao utakmice. Posebno se sjećamo legendarne sezone u Ligi prvaka. Uvijek je bio spreman pomoći i podržati igrače i klub. Tonči Gabrić zauvijek će ostati u našim srcima kao bitni dio naše povijesti. Hajduk se nikada ne zaboravlja, Tonči Gabrić ostaje vječno u mislima.
Puna je bila kinodvorana u Poljudu da oda počast Tonču Gabriću, a Nikicu Cukrova shrvale su suze i tuga:
- Zajedno smo igrali za Rijeku i Hajduka, imao sam čast da mu budem i trener. Zadnjih godina smo se puno družili, mogu vam reći da je Tonči bio obožavan u Rijeci, Splitu a i u mom Šibeniku. Na grub način sam saznao tužnu riječ. Bio sam u Torgiru, teraca gdje je on uvijek sjedio bila je prazna. Nazvao sam zajedničkog prijatelja Baću, a on mi je priopćio teške vijesti. Tonči će uvijek ostati s nama, nikad ga nećemo zaboraviti.
Dean Računica govorio je idući:
- Ljudina, gromada, čovjek, prijatelj i puno više od toga bio je Tonči. Hajdučku legendu ispisao je na terenu, onu životnu, ispisivao je svaki dan u druženjima, savjetima za mlađe. Jadran, zapadna obala, Riva, Pjaca, Dugi Rat, Sitno, nemoguće je zamisliti ta mjesta bez njega. Živio je baš ono splitsko stanje uma, zato je Tonči bio najveći. Hvala ti na svemu čime si obogatio naše živote.
Uslijedilo je izražavanje sućuti u tišini i tužnoj atmosferi u Poljudu.
