Lagan posao za Hajduk u Velikoj Gorici, tko bi to rekao, ali jednom ti se i u gostima mora napokon otvoriti, špina odvrnuti pa da poteče, baš kao što se nebo iznad Turopolja otvorilo početkom susreta. Padala je nesmiljeno gusta kiša „engleskog tipa”, pravi zastor od sitnih kapljica, ali to nije smetalo „bijelima” da se razigraju i razgale svoje navijače.
Dapače, potopili su Goricu i kakva je to bila razlika od prošle jeseni kad je Gorica ovdje slavila sa 2:1 i slavilo se Dinka Jeličića, nesumnjivo darovita trenera, tada pobjednika nad Ivanom Lekom, a sad nakon serije posrtanja Gorice Jeličiću ”Črnko se piše”, aluzija je jasna na možebitne odluke predsjednika domaćih Nenada Črnka u smislu enigme „kako dalje”.
Pobjednik ove utakmice zapravo je – Mislav Karoglan, premda su reflektori usmjereni na Marka Livaju, a posebnu pozornost zaslužuje Marokanac Yassine Benrahou.
Zapravo, naznaka kroz subotnje jutro što smo je lansirali u najavi iz Zagreba, s lica mjesta Hajdukovih priprema za gostovanje u Velikoj Gorici, sugerirala je da će Karoglan potražiti osvježenje u igri baš u liku Marokanca koji jedini može dodatno razbuditi vezni red Hajduka na način da mu doda dozu plemenitosti i time pomogne i Filipu Krovinoviću.
Na klupi su ostali i Kalik i Sahiti, Karoglanovi „rudari” koji su dosad redovito „rmbali” po terenu i imali uspješne epizode, ali bilo je vrijeme da iz debelog zapećka šansu dobije – Benrahou: tanan mladić iz Maroka/Francuske koji nema duel igru ni oštrinu u kopačkama, ali ima fini dodir baluna...
Bio je to pun pogodak, isplatilo se ili potrefilo, kako hoćete, tek potez Karoglana da izvadi Marokanca iz naftalina i ormara svlačionice, pokazao se dobitnim.
Yassine je centrirao svoj „kiflić” iz kornera, gdje ga je baš spremno dočekao Livaja da ga glavom proslijedi u mrežu i nemojte misliti da to nije bio ciljano odrađen centaršut. Nije to bilo slučajno nabačeno, nego kao uigrana kombinacija za Livajinu glavu. A potom je Benrahou i zabio sa 2:0... A evo i što je junak utakmice rekao nakon susreta:
Kad te ide, ide te, na drugoj strani vratar Ivan Banić je kriv za treći gol Hajduka i zapravo je ne hoteći „olakšao” put Hajduku. Znao je Banić biti junak Gorice kad bi branio sve živo i kad je jednom i penal Livaji „skinuo”, a ovo ukupno sigurno nije bila njegova najbolja večer. No, Banić nije bio bitan za konačni rezultat, nego hajdučki stav i - odabir posade.
Benrahou je zaradio ovacije hajdučke publike kad je izašao iz igre u 77. minuti...
Tako se Hajduk radostan vraća s teškog gostovanja i Karoglan je odradio dvije trećine obećanja kad je ono rekao da mora imati stopostotan učinak do pauze, Istru i Goricu je evo pobijedio, a sad mu stiže razigrana Lokomotiva u Poljud, nova prilika za rasprodan stadion. Pa onda nakon predaha zbog reprezentativnih obveza slijedi sudari protiv Dinama i Rijeke.
Pojava Benrahoua u igri dobra je vijest da je Hajdukov raspon igrača – širok, bez obzira na mnoge ozljede, pronašli su (mislili smo zaboravljenu) unutarnju snagu i baš je Benrahou, kako smo već rekli, oplemenio dosad previše „radničku” i time siromašnu duhom igru hajdukovaca.
Svima je bilo odjednom lakše, Livaji u špicu (često mu je savjetovao kuda da se kreće), te suigračima u veznom redu, a opet je vrlo dobar bio i Krovinović.
Na stoperskom paru pomalo na silu su se našli Elez i Šarlija, prvi se ne smije opteretiti svaki čas, a potonji je tek zaliječen i riskirao je mnogo, ali je to „pod mus” forsiranje dalo ploda. Veseli i agilna igra Mikanovića koji je izravno sudjelovao u akciji kod drugog gola.
Prije početka utakmice dogodila se bizarna situacija da je izmjerena nepravilnost u okviru golova, pa je utakmica kasnila desetak minuta dok se branke nisu „stavile u škvaru” i dovele u red po propisima. Tabali su, ukopavali travnjak domaći trudbenici, e da bi visina od trave do grede bila pravilna. Kako na sjevernom, tako i na golu s južne strane.
Baš bizarno, svašta smo vidjeli, da mreža bude rasparana, pa da je šivaju pred početak utakmice, ali ne pamtimo da su kopali oko gol-crte samo da bi greda došla na adekvatnu visinu.
U Varaždinu su baluni navodno bili prilično ispumpani, ovdje u Velikoj Gorici okvir gola nije imao propisane dimenzije, ali za Hajduk je jedino važno što je inkasirao sva tri boda, a Benrahou postao „igrač više”, Livajin dodavač.
Jer, da ne zaboravimo, ništa bez Livaje, on je i kad spava najbolji, a sad je bio i te kako budan. Njegov odmjeren skok i udarac glavom poveo je Hajduk već u 22. minuti protiv „Gorice u rasutom stanju” i sve je kasnije bila pjesma. Hajdučka pjesma.
- Večeras je naša fešta – orilo se Turopoljem. I ono „samo jednu želju imam...”
