Samo jedan loš trenutak u životu sportaša može poremetiti sve one planove i predviđanja vrhova karijere. Puno smo priča slušali, čuli, doživjeli i vidjeli koje su nakon takvog trenutka krenule silaznom putanjom ili prekinute. Ozljede su, nažalost, neizostavan dio sportskih karijera od kojih se neki uspiju rehabilitirati, vratiti na staro i nastave rasti, a nekima odrede put karijere koji ide nizbrdo.
Zamislite da ste nogometaš od 22 godine oko kojeg se raspituju europski velikani poput Real Madrida i Juventusa, igrate s i protiv nekih od najboljih nogometaša današnjice iz tjedna u tjedan, otvaraju vam se vrata reprezentacije i još niz drugih pozitivnih situacija. Sve vam se to događa ne sluteći da će to do sada biti vrhunac vaše karijere.
Takvu situaciju prošao je Francisco Reis Ferreira ili većini danas poznatiji kao Hajdukov stoper Ferro. Prije pet godina, točnije krajem 2019. godine, doživio je vrhunac karijere portugalski branič kojem su se predviđale najviše razine svjetskog nogometa. Među zvijezde ga je tad lansirala igra u paru s Rubenom Diasom, danas neizostavnim članom Guardiolinog stroja s plave strane Manchestera. S njim u paru je Ferro odigrao najviše utakmica (106) u karijeri od mlađih kategorija do seniorske razine, a krasile su ga kao najveće kvalitete sposobnosti u izgradnji napada iz zadnje linije kao i pregled igre. Ferrova igra iz zadnje linije i precizna dodavanja desnom nogom bile su atrakcije na temelju kojih je Benfica od potencijalnih prosaca tražila 100 milijuna.
A u to vrijeme spominjali su se stvarno Real Madrid i Juventus, ponajviše ‘Kraljevski klub‘ kojeg je tada vodio Zinedine Zidane. Ohrabreni prodajom Joao Felixa u Atletico Madrid za rekordni iznos od 127.2 milijuna eura tražili su čelnici Benfice basnoslovne iznose i za druge eksponate. Bila je to i godina u kojoj još jednom nisu uspjeli skinuti kletvu Belle Guttmanna, ali su prekinuli prvo prezimljavanje Dinama u Europi. Jedan od zaslužnijih za to bio je i Ferro golom u uzvratu kad su slavili s 3:0 nakon produžetaka. Na kraju su zaustavljeni u idućem krugu natjecanja od Eintrachta.
Teško je tko mogao sa sigurnošću predvidjeti da će to biti najbliže punom potencijalu talenta s kojim se probio u prvu momčad Benfice. Iako mu nadimak sugerira drugačije, nije ga krasila čvrstina i fizičke predispozicije su bile i ostale ispod razine igre s loptom, a tome u prilog su išle i ozljede koje su mu usmjerile karijeru.
Stranputica nakon korone
Nedavno ga je u Splitu posjetila novinarska ekipa portugalskog medija ‘Europa Vive‘ gdje je između ostalog govorio o životu u Splitu, vezi Hajduka i Benfice, ali o tome kako je njegova karijera u Portugalu krenula silaznom putanjom.
- Došlo je do pandemije i izvedbe su se počele pogoršavati jer moja fizička forma možda nije bila najbolja kad sam se vratio. Došlo je do promjene trenera, a Jorge Jesus nikad nije puno ulagao u mene i to je dio toga. Imao sam uz to neke ozljede. No, ne vrijedi se osvrtati. Proveo sam mnogo godina u Benfici i mislim da mi nitko nema što prebaciti. Ne zamjeram ništa, samo sam malo tužan – prepričao je u intervjuu rezigniran kako se odvila njegova karijera nakon što je vrhunac dijelom odredila i pandemija koronavirusa.
Nakon toga počela je silazna putanja i traganje za sredinom u kojoj će oživjeti karijeru. Još krajem 2019. godine Transfermarkt je cijenio Ferra na 18 milijuna eura, a samo godinu dana kasnije, prije nego će otići u Valenciju, pala je za 11 milijuna eura. Odlazak u La Ligu trebao je biti novi iskorak karijere i oživljavanje talenta, a baš u debiju imao je priliku iskazati se protiv onog koji ga je dva ljeta ranije htio u Realu. No, debi pred Zidaneom nije prošao najbolje, a za to su se pobrinuli Karim Benzema i Toni Kroos golovima za domaću pobjedu od 2:0 na Bernabeu. Već u idućoj utakmici izgubio je mjesto i dobio samo jednu minutu, a onda je prošlo 11 utakmica dok nije upisao novi nastup koji mu je bio i posljednji za Valenciju.
Pokušaj reanimacije talenta na Poljudu
Samo pola godine kasnije uslijedit će potez koji bi i danas pozdravili iz tadašnje perspektive. Koketirao je Hajduk s Benficom još na ljeto 2021. oko njegovog dovođenja, onda se na zimu pojavio interes Dinama te Osijeka, a Ferro se na kraju slikao na Poljudu.
Kad gledamo iz tadašnje perspektive bio je pojačanje za Hajduk. Imao je renome 25-godišnjeg stopera Benfice koji je prije samo pola godine zaigrao u La Ligi s iskustvom europskih natjecanja i portugalske lige. Svakako je imponiralo da igrač takvog iskustva i kvaliteta u najboljim igračkim godinama dolazi na Poljud reanimirati barem dio talenta koji ga je proslavio dotad u europskim okvirima. Međutim, kad se odlučio vratiti u Benficu nakon posudbe u Hajduku nije se puno na Poljudu plakalo za njim.
Najbolji primjer toga za odgovoriti zašto nije vladao žal bila je utakmica finala Kupa na Poljudu protiv Rijeke koja je bila ogledalo svih njegovih mana i kvaliteta. Slabije fizičke predispozicije vidjele su se u duelu s Josipom Drmićem koji ga je unatoč lošem fizičkom stanju (ozljeda koljena) pretrčao i zabio za vodstvo Rijeke, no samo desetak minuta kasnije Ferro se iskupio golom za izjednačenje.
Otužna nizozemska epizoda i povratak u Hajduk
Tražio je Ferro i dalje s 25 na leđima mjesto za iskorak, a pola godine HNL-a bilo mu je ohrabrenje da se okuša u nekoj konkurentnijoj ligi. Umjesto iskoraka doživio je još jednu otužnu epizodu, ovog puta u nizozemskom Vitesseu, koja je na kraju rezultirala transferom u Hajduk.
I dok je prvi dolazak Ferra iz te perspektive bio jasan, drugi se nikako nije opravdao. Gledajući i kroz kontekst trenera, u postavkama Valdasa Dambrauskasa njegov angažman je imao smisla, no u onima Ivana Leke koji iziskuju više duela nije imao previše i djelovao je kao gašenje potencijalnog požara. Sa strane Hajduka u potrazi za pojačanjem na stoperskoj poziciji, a s Ferrove još jedna prilika rehabilitiranja karijere.
Međutim, od ta dva potonja pojma češći je bio rehabilitacija od ozljede koljena koja ga je udaljila s terena gotovo cijelu sezonu. Svega pet utakmica je ukupno odradio ove sezone, 12 onu ranije i sve to bez golova ili asistencija, a u prvoj epizodi na Poljudu imao je ukupno 14 nastupa 2 gola te isto toliko asistencija.
Nakon svega ni najveći optimisti ne vide baš način za amnestiju i novi uspon njegove karijere, a za one najžešće kritičare često je Ferro dežurni Pedro. Portugalca ugovor za Hajduk veže još dvije godine, do 2026. godine, a ima li još u njemu snage da preusmjeri krivulju pada još jednom će se vidjeti ovog ljeta. Treća sreća ili labuđi pjev, ako za to dobije još jednu priliku.