Gazio je Dinamo triput u 12 dana, osvojio duplu krunu, neki ga vide kao savjetnika, dok se nitko ne javi igra na balote

Veliki je dan hajdukologije, 17. svibnja rođendan je Ivana Groznog, Katalinića, trofejnog vratara, pogotovo kasnije trofejnog trenera Hajduka.

Za njega se vežu posebno uspješne devedesete godine, kad je s Hajdukom osvojio kup 1993., pa titulu prvaka 1994., da bi sve okrunio duplom krunom 1995. i još plasmanom u četvrtfinale Lige prvaka protiv Ajaxa, a što je odigrao sa 0:0 u Splitu i 0:3 u Amsterdamu.

Uz napomenu da su se ti rezultati s "kopljanicima" Louisa van Gaala smatrali kao više nego častan otpor tada najboljoj momčadi na svijetu. Ajax se te 1995., nakon što je prošao Poljud sa 0:0 okitio nadalje naslovom europskog (protiv Milana 1:0 u Beču), te svjetskog prvaka (protiv brazilskog Gremija iz Porto Alegrea u Tokiju, nakon 0:0 i 4:3 na jedanaesterce).

Od milja nazvan Kate, od svih bliskih, rođen je 17. svibnja 1951. u Trogiru, znači da je pravi Rašpe, nema toga što o njemu ne biste znali kroz sve ove godine.

Od dolaska iz lokalnog Slavena pod pasku Velikog Vladimira Beare da izuči golmanski zanat u Hajduka na Starom placu, sve do činjenica da je nakon povratka iz Southamptona iz Engleske gdje je branio, bio najprije pričuvni vratar (zlu ne trebalo), pa trener vratara i pomoćni trener, da bi se potom do kraja realizirao i kao vrlo uspješan kormilar prve momčadi "bijelih". Bio je prvi trener ne samo u Hajduku, nego i kasnije kad je uzeo kufer u ruku i krenuo po bijelom svijetu, najčešće u društvu svoje vjerne sjenke, pomoćnika Ivice Kalinića. Bio je reprezentativni vratar Jugoslavije, te kasnije u stožeru "vatrenih".

Mnogi su htjeli, priželjkivali da ovog proljeća, na primjer, dok prolazi penzionerske dane, dade savjetničke ruke "bijelima", trenerima prve momčadi. Navodno je to čak zamišljao i htio sada već bivši predsjednik Lukša Jakobušić, no koliko se zna, to se ipak nije dogodilo.

Hajduk ima i vodi neki svoj drugačiji put, a i danas dok se čekaju imenovanja na glavnim mjestima struke, nova imena trenera, sportskog direktora, te onoga u upravi koji će voditi računa o budžetu i Strategiji, misli su mahom okrenute na inozemstvo. A neka domaći prokušani kadar mirno živi u mirovini ili na pragu umirovljenja, igra na balote i komentira sam za sebe... Ako će doći velikani do Poljuda, slobodno, neka dođu i gledaju utakmice, dapače, a ako ne dođu, ne smeta, na isto mu dođe...

Katalinić je davno rekao da će se u Hajduk vratiti, odnosno uživo na tribine sjesti tek kad budu na prvom mjestu ili u žestokoj borbi za titulu.

Ovog proljeća kao jesenski prvaci zamalo da Katalinića nisu time dozvali u Poljud i u svečanu ložu da sjedne gdje pripada. Malo je falilo. Međutim, na korak do iskoraka sve do trona usred proljeća, Hajduk se sunovratio i Katalinić je mirno mogao ostati kod kuće u Spinutu. Da odoli iskušenju da se vrati uživo u Poljud. Hajduk ove godine nije prvi, to će se sve dogoditi možda dogodine, ali ove 2024. nije. Pjesma "samo jednu želju imam" nije dobila pravi odjek u stvarnosti...

Vojko Bašić/Cropix

A dogodine, kad već spomenusmo i dogodine, obljetnica je plasmana u četvrtfinale Lige prvaka i sva su očekivanja da to Hajduk dostojno obilježi. Što je jedan od zadataka novog predsjednika Ivana Bilića. Zadatak mu je da se sjeti Lige prvaka 1994/95 i kad je to Ivan Katalinić sa svojim "bijelima" žario i palio.

O tom potom, zasad se zaustavimo samo na čestitkama, Kate, sretan ti 73. rođendan. Mlad si i vitalan kao što smo se uvjerili na partiji balota nedavno u Zadru. Ono kad je splitsku ekipu "izazvao" veteran, košarkaš Zadra Čedomir Ćiro Perinčić, zaljubljen u svoj košarkaški Zadar, jednako kao i u nogometni Hajduk. Istim žarom ih Ćiro voli, pa je ugostio "na balote" Ivicu Šurjaka, Ivana Katalinića, Zorana Vulića...

Uz želju da takvih susreta bude što više, uz umirovljeničko zadovoljstvo, dižemo čašu u zdravlje i dug život našem hajdukovcu Ivanu Groznom. Grozni je prozvan zbog toga što se grozio Dinamu, tadašnjoj Croatiji i baš je ovih dana, oko rođendana svoga, u svibnju 1995. pobijedio "modru momčad" Zlatka Cice Kranjčara tri puta u 12 dana! I osvojio duplu krunu, gazio ih je 17., 24. i 28. svibnja.

Triput u 12 dana!

A kamo li nedavnog travnja što je hajdučki puk doživio. Kad je Hajduk u Poljudu dvaput izgubio od Dinama izasebice, ostao bez titule i bez finala kupa... Ali, dobro i vi kažete, prestanimo stalno stavljati sol na ovoproljetne hajdučke rane. Zadržimo se na vedroj temi.

Kate, sretan ti 73. rođendan i nazdravlje!