Nemoj u Boro u mirovinu, dobro ti ide... Boro Primorac, dakle, danas slavi 69. rođendan, rođen 5. prosinca 1954. u Mostaru dugo je bio igrač Veleža, a onda se na obećanje "bijelima", kad je Tito Kirigin lukavo poslao Ivicu Šurjaka u Mostar da nagovori Primorca na transfer u Hajduk, u ljeto 1977., sukladno obećanju, doista pojavio na Starom placu...
- Za mene je riječ svetinja... - rekao je.
Jest da je odmah morao na odsluženje vojnog roka, zbog osvete Mostaraca i bijesa navijača "rođenih" i marifetluka u vojnom odsjeku (lako nam je to danas napisati i nikad nije kasno, ali ajde ti to napiši onda, op. a.), ali je zato u prvoj pravoj sezoni nastupanja za "bijele" 1978/79 osvojio i titulu prvaka.
Da ne ponavljamo sve, o tome kako je strijelac povijesnog prvog pogotka u Poljudu (1:0 protiv Trabzonspora s bijele točke), kako je bio tragičar u susretu četvrtfinala Kupa prvaka 1980. s Hamburgerom (Pirova pobjeda "bijelih" 3:2, promašio je Primorac penal, Kargus ga je obranio kod stanja 1:1, a u prvom susretu HSV je bio bolji sa 1:0 što je značilo eliminaciju Hajduka), treba samo reći da je nakon silnih godina inozemstva, od čega 22 u Arsenalu uz Arsenea Wengera prihvatio poziv iz Poljuda da se vrati u Split i podigne Hajdukovu Akademiju baluna "Luka Kaliterna" na još višu razinu.
Veliki uspjeh
Ovako ili onako, obrni, okreni, Hajdukovi juniori su viceprvaci Europe i baš nas zanima kad će netko od naših klubova (pa i Hajduk) ponoviti ili čak premašiti Hajdukov ovogodišnji doseg. Primorac na poziciji šefa škole, pardon Akademije, u to ime je i sam zaslužio i primio nagradu "Trofej Fabjan Kaliterna", najveće priznanje najsportskijeg grada na svitu, a što je dakako Split.
Kad je primao nagradu, rekao je:
- Velika je ovo stvar. Što se tiče uspjeha Hajduka, čestitke idu mojim suradnicima, igračima i cijelom klubu, jer ovo je kolektivni sport. Hvala i mojoj supruzi (Nadi, op. a.) koja me trpi, ona je nakon 40 godina u Londonu rekla “dosta više, idemo u Split”!
Odatle si odakle ti je i žena, stara je izreka, a premda je Primorac ostao vezan i za svoj hercegovački zavičaj, za Čitluk i godine provedene u Mostaru pod Bijelim brijegom u dresu Veleža, u Hajduk je došao, Hajduku se vratio i tu traje i ostaje.
Da je duhom postao pravi Splićanin pokazao je i nekidan posjetivši izložbu o Velom mistu na tvrđavi Gripe. I to je dokaz koliko je privržen gradu pod Marjanom i koliko duboko živi i hajdukologiju i splićanistiku, da se tako izrazimo.
Boro, sretan ti 69. rođendan, možemo na ti, nije još vrijeme za penziju. Idemo dalje...
