Prava legija bivših igrača Hajduka na čelu s trenerom Marijom Carevićem, predvodit će Goricu u subotnjem dvoboju s liderom iz Splita, ali najbolje od svih gostujuću momčad zasigurno poznaje desni bek Dino Mikanović (30). On je u prošle dvije i pol sezone nosio dres Hajduka, osvojio pritom i dva Kupa (pamti i trećeg iz 2013.), da bi ovoga ljeta napustio Poljud i kao slobodan igrač pristupio velikogoričkom klubu. Poslije 15 odigranih kola s osvojenih 12 bodova Velikogoričani su posljednji na ljestvici, gdje su ih spustila dva uzastopna poraza u gostima (Šibenik, Rijeka), ali u prošlom domaćinstvu remizirali su s Dinamom 2:2 i baš bi taj dvoboj mogao biti nit vodilja i za ogled protiv sastava Gennara Gattusa.
Kako je došlo do rastanka s Hajdukom i potpisa za Goricu, pitamo Mikanovića, koji ima 14 ligaških nastupa i jedan postignuti pogodak za Turopoljce?
- Meni je izuzetno žao što sam napustio Hajduk jer imao sam opciju produljenja ugovora na još jednu godinu, ali odluka je bila samo moja jer nisam sebe vidio kao trećeg beka u rotaciji. Do dogovora s Goricom došlo je poslije mog kontakta s Marijom Maločom, suigračem u mom prvom mandatu u Hajduku, a dogovor s predsjednikom Nenadom Črnkom bio je brz i lagan. Presudila je i moja želja da budem što bliže obitelji, supruzi Mariji i troje djece (Šimun, Franka, Mate), koji žive u Novoj Gradišci - otkriva Mikanović, koji je za splitski klub odigrao 101 utakmicu u svim natjecanjima., pišu Sportske novosti.
- O mom boravku u Hajduku, pogotovo ovom drugom, mogla bi se i knjiga napisati. Imao sam dosta peha s ozljedom prepona, znao sam i po tri mjeseca pauzirati, sve dok mi doktor Kapulica u Zagrebu nije riješio problem. Posebno je razočaravajuća bila prošla sezona kada je u Splitu i Dalmaciji stvorena nezapamćena euforija i svi su očekivali naslov prvaka, ali ipak u tome nismo uspjeli.
Još dugo će se postavljati pitanja zašto Hajduk nije uspio, iako je prvi dio završio sa sedam bodova ispred Dinama?
- Teško je pronaći pravi razlog jer mnogo sitnih detalja je dovelo do pada i neuspjeha, iako ne treba zaboraviti da je ta prednost bila uz Dinamove dvije utakmice manje. Iz moje perspektive najkobnije su bile dvije utakmice. Ona s Osijekom kada je Livaja promašio jedanaesterac i ona s Rijekom kada smo vodili 1:0, a izgubili 1:2. Za drugi gol Selahija meni su pripisali krivicu, iako je pogodio fantastično, a ja sam u toj akciji pokrivao drugog igrača.
Idemo sad usporediti taj Hajduk s ovim sada, koji dolazi u Veliku Goricu s čistih sedam bodova više od Dinama?
- Ja bih rekao da nema pravila u nogometu. Nekad top ili bolja momčad ne ostvari najviši cilj, a ostvari ga ona za koju se odmah ne bi reklo da može. Mislav Karoglan je imao u glavi 100 akcija, koliko je on bio posvećen poslu i pripremi utakmica, to je nešto nevjerojatno, ali nije bilo dovoljno, poslije Leke, morao je i on otići s klupe. Sad kod Gattusa vidim ponajprije veću disciplinu, kao i odgovornost, a najviše mi se sviđa što uvijek igraju najbolji. Ako nisi posve spreman i u najboljoj formi, ideš na klupu bez obzira na ime. Recimo mi u Gorici nemamo takav luksuz, ni širinu da možemo previše mijenjati - naglašava Mikanović.
Trener Carević bio je nakon poraza u Rijeci jako ljut, upotrijebivši i neke izraze koji obično ne idu u javnost?
- Trener je na taj način želio prodrmati cijelu ekipu i slažem se s njim. Ne volim okolišanja, nego iskrenost i otvorenost. Reci mi što ne valja bez zadrške i tek onda ću naučiti na pogreškama. U Rijeci nam je nedostajalo više rizika u igri, moramo biti konkretniji i stvarati više šansi.
Kakav je recept za Hajduk?
- Imat će Hajduk dominaciju u nekim segmentima, ali mi se nećemo zavući u šesnaesterac kao protiv Dinama. Mi smo doma dobri i kad budemo s loptom, želimo biti i opasni. Ne bojimo se Hajduka jer i nama trebaju bodovi za bijeg s posljednjeg mjesta.
Čega se ili koga treba najviše pripaziti?
- Livaja rijetko gubi lopte ove sezone, teško ga je čuvati i blokirati, ali Hajduk ima previše kvalitetnih igrača da bismo samo na njega morali paziti. No, moj je stav uvijek da ne treba toliko razmišljati o suparniku, koliko da mi budemo na 100 posto jer u ovakvim utakmicama ni 98 posto nije dovoljno. Naše najbolje izdanje garancija je dobre utakmice u subotu i ja sam u to uvjeren, nema šanse da nas Hajduk razbije i lako pobijedi.
Javljaju li se donedavni suigrači iz Splita?
- Kako ne, svakodnevno, a najviše traže ulaznice, pogotovo Melnjak i Prpić. Tko bi im svima udovoljio.
Što kažu o ambicijama?
- Nismo previše o tome razgovarali, ali slijepo vjeruju Gattusu, obožavaju ga, poginuli bi za njega...
Kako bi se mogla rasplesti liga ove sezone i hoće li Gorica napustiti opasnu zonu na vrijeme?
- Ipak se ne bih zasad upuštao u prognoze o prvaku, ali ono što me veseli je zanimljivost lige u zadnjih nekoliko sezona. Nije to više 10 bodova prednosti Dinama do Velike Gospe i do zime sve gotovo. Svatko svakoga može pobijediti, nema lakih bodova nigdje, vratila se neizvjesnost i zanimljivost. Što se Gorice tiče, mi smo tu, možemo ravnopravno sa svima i kad nam se još neke stvari poboljšaju, sve će biti dobro - odlučan je iskusni branič, kojeg su u mlađim danima znali uspoređivati i s Darijom Srnom.
Planovi do kraja karijere, pozicija desnog beka dosta je tražena?
- U ovom trenutku samo Gorica, imam dvogodišnji ugovor i želio bi da nešto više napravimo, možda u Kupu gdje smo četvrtfinalisti.
Splitski pritisak ili turopoljski mir. Što je bolje?
- Meni mir manje odgovara, više volim tenzije, borbu za nešto. Zato bih volio da budemo žešći, odlučniji, energičniji, da imamo identitet - zaključuje Dino Mikanović.
Od tri trofeja s Hajdukom Mikanović ne dvoji koji će mu zauvijek ostati u sjećanju.
- Finale Kupa 2022. u Splitu protiv Rijeke moja je najdraža utakmica u karijeri. Kada je sudac odsvirao kraj, imao sam osjećaj da mi je s leđa palo 300 kila tereta, koliko sam bio sretan što smo ostvarili cilj. Trener Valdas Dambrausaks bio je stvorio odličnu atmosferu, baš smo uživali igrati te sezone i da smo pobijedili u Koprivnici, u zadnjem kolu bismo protiv Dinama lovili naslov prvaka. Ne mogu ni zamisliti kakva bi to čudesna atmosfera bila na Maksimiru da se poklopilo - prisjeća se Mikanović, koji je imao peh i s nastupom za A reprezentaciju Hrvatske.
- Igrao sam u svim mlađim selekcijama, 13 puta i za U-21, ali za seniore nikad, iako sam jednom dobio poziv. Bilo je to 2017. kada je Ante Čačić vodio kombiniranu momčad u Los Angeles na utakmicu s Meksikom. Jako sam se radovao tome, ali moj tadašnji klub Aarhus me nije pustio jer nije bio službeni reprezentativni termin. Eto, tako sam ostao bez toliko željenog nastupa za Hrvatsku - sa sjetom će Mikanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....