Tirada izbornika Zlatka Dalića po svemu sudeći na kraju nastupa Hrvatske na Euru završila je rečenicom:
- Evo danas nisam galamio na fotoreportere, nema afera, ne radi Dalić pizdarije – pokušao se Dalić našaliti. Neuspješno.
Ali prethodno je pokušao krenuti u još jedan obračun s dijelom sedme sile. Nije mogao izdržati da se u obraćanju javnosti ne očeše o „neke” medije, samo njemu znane.. Iz također valjda samo njemu znanog razloga je, nakon prozirnog uvlačenja navijačkim skupinama koje su se organizirano vratile utakmicama reprezentacije na velikom natjecanju i vukle navijanje, momčad na svim utakmicama, na početku obraćanja medijima je između ostalog ispalio:
- Hvala i vama na praćenju, na korektnosti većini vas. Neki od vas su nažalost imali figu u džepu. To je vaš izbor, vaš put. Možete mene ne poštivati, ali Hrvatska je najvažnija. To neka ide vama na dušu, stvaranje afera, aferica, nepotrebnih. Unošenje nemira nije trebalo. Borim se s time šest godina. Vi znate što, kako i zašto radite – imao je Dalić jasnu aluziju. Recept je stari. Netko je protiv nas, reprezentacije. Ili u jačim slučajevima ove bolesti svi su se urotili protiv nas.
Trebao se još samo netko uhvatiti u tu zamku, pa da se skrene pažnja na nekog novog vanjskog neprijatelja. Ovaj put su to opet po starom dobrom hrvatskom običaju bili novinari i sudac. Kada se u HNL-u Hajduk, Osijek ili Slaven Belupo bune na suđenje, onda je to kmečanje. A novinari su stalna crvena krpa. Navijači po defaultu ne vole novinare. Računica je bila jasna. Pa bi se priča sama po sebi dalje razvijala. Trebao je to biti zicer. Netko drugi mora biti kriv, ne može Hrvatska odigrati loše. A zapravo je u pitanju nekakav Dalićev protiv obračun imaginarnih „zločestih” novinara koji se kada Hrvatska igra loše usude pisati da igra loše, a samo kada igra dobro pišu da igra dobro. Valjda onih koji u svakom tekstu, prilogu ne spomenu sve medalje osvojene zadnjih godina u njegovom mandatu.
Kao i u svakom poslu ima bolje i lošije odrađenog posla, radnika, ali ovi obračuni s medijima su već postali nekakav Dalićev standard. Optužiti novinare da im Hrvatska nije najvažnija. Jako nisko.
- Ovi dečki ne zaslužuju nikakve kritike, samo pohvale – bubnuo je također Dalić jednu od svojih omiljenih floskula.
Reprezentacija je za Dalića valjda sveta krava. Koje su to afere, aferice? Valjda nikada nisu imali reprezentativci i izbornik bolji medijski tretman, osim kritika zbog loših igara. Prvenstvo je po tom pitanju bilo teška „kamilica”. Što bi Dalić da je izbornik Engleske pa da je na udaru otočkih medija, kako bi se tek s time nosio? Tu nema života u prošlosti, na staroj slavi.
Pričao je Dalić čak i o tome kako je javnost postala nerealna poslije pobjede u generalnoj probi nad Portugalom.
- Nakon Portugala su svi mislili da ćemo postati europski prvaci. Moramo biti realni – rekao je Dalić. A zaboravio je valjda da je da je na presici dan prije susreta sa Španjolskom Luka Modrić sjedio do njega i kazao:
- Na posljednja dva SP-a nedostajao nam je samo korak do vrha. Puni smo samopouzdanja i nadamo se da ćemo na Euru napraviti taj završni korak.
Mogli bismo još analizirati, ali nema potrebe. Nitko Daliću ne negira da je najbolji hrvatski izbornik u povijesti. Čovjek je napravio čudo, treba mu dignuti spomenik. Unatoč ovom neuspjehu, zaslužuje apsolutno ostanak na klupi. Njegov kredit je ogroman, zadužio je hrvatski nogomet kao nitko osim Modrića. Šteta je samo da se Dalić ne bavi malo više nogometom. Možda je Hrvatska mogla proći dalje na Euru.