Marijo Strahonja u srijedu navečer je, gostujući u HRT-ovoj emisiji Lige prvaka, objavio da više neće komentirati suđenje, što je iznenadilo cijelu hrvatsku javnost.
Naime, Izvršni odbor HNS-a ga je na sjednici 28. studenog uvrstio na listu mentora suđenja četvrte skupine u natjecateljskoj godini 2023./2024., što znači da će mentorirati petu skupinu sudaca koji sude u nadležnosti županijskih nogometnih saveza i međužupanijskih nogometnih liga.
Strahonja se u posljednje vrijeme suočavao s velikim brojem kritika zbog svojih pristranih analiza suđenja na hrvatskim, europskim i svjetskim terenima, a sve je eskaliralo porukom Torcide na utakmici s Goricom, koja se može protumačiti kao svojevrsna prijetnja.
I dok tu poruku treba osuditi, svaka kritika upućena Strahonji uvijek je bila legitimna, jer je on na državnoj televiziji iz tjedna u tjedan različitim tumačenjima istih situacija izgubio legitimitet objektivnog stručnjaka i pretvorio se u "spin doktora" koji ne poznaje pojam ujednačenog kriterija, kao ni oni koje je komentirao.
HRT je tako sada u potrazi za sudačkim stručnjakom koji će analizirati predstave djelitelja pravde u Hrvatskoj i na međunarodnim natjecanjima, a ekipi s Prisavlja ne bi bilo loše razmisliti o tome da, ako opet ne uspiju pronaći sudačke stručnjake koji se barem trude biti objektivni, dovedu nekog motiviranog ljubitelja nogometa koji će samo znati pronaći i pročitati ona pravila koja se odnose na situaciju. A onda ostali gosti, bili oni bivši nogometaši, treneri, ili što god, mogu raspravljati o tim odlukama u studiju.
Koliko god se ta ideja činila ludom, u osnovi se neće puno toga promijeniti, jer Strahonja ionako nije bio objektivan, niti je uopće mogao to biti. Prvo, kao sudac je i sam tumačio pravila na malo drugačiji način od nekog drugog suca (jer nitko nema identičan kriterij), a usto je na HRT-u uvijek nastupao prvenstveno iz pozicije branitelja struke.
Posebno će ostati upamćeno njegovo "davanje povjerenja" sucima u VAR sobi, bez obzira na to kako oni povlačili linije zaleđa, pritom ni na koji način ne argumentirajući svoj stav. Tako je do danas ostalo nejasno zašto bi se trebalo dati povjerenje nekome tko radi tako osjetljiv posao s nedovoljnim brojem alata (kamera) i tko je dokazano potkapacitiran za to.
Objektivnost je općenito relativan pojam, jer bez obzira na želju pojedinca da bude objektivan, i dalje polazi od svoje percepcije stvari. Drugim riječima, nitko ne može biti sasvim objektivan u pravom smislu te riječi, stoga je još veći problem kad se netko to ni ne trudi biti, kao što je bio slučaj sa Strahonjom.
Pravila nogometne igre mijenjaju se iz sezone u sezonu, pogotovo ona najosjetljivija, kao što su kazneni udarci i zaleđa. Usto se svake godine na raznoraznim nacionalnim, europskim i svjetskim seminarima sucima daju upute kako bi iste stvari trebali procjenjivati malo drugačije nego prije. Pa bi onda trebali biti malo stroži, pa malo blaži, pa suditi svaku ruku, pa suditi samo onu koja blokira udarac koji ide u gol, pa onda ni to ako je bila manje od 23,4 centimetra udaljena od tijela, a nastupio je retrogradni Merkur...
Nitko zapravo nije sto posto siguran što je u nekom trenutku na snazi, a usto i svaki sudac stavi svoj "touch" na neujednačenost kriterija, tako da imamo situaciju u kojoj se stavovi sudačkih stručnjaka po relevantnosti opasno približavaju onima ljudi koji nogomet samo gledaju, a na veliki teren nikada nisu ni stali.
Zbog toga i nije toliko bitno da u studiju sjedi nekakav stručnjak koji će danas tvrditi da je igranje rukom penal, a sutra da nije, jer je lopta prvo udarila u mali prst pa tek onda u podlakticu, umjesto prvo u nadlakticu, ali ispod pazuha. Ili koji će domaćim sucima slijepo vjerovati kako povlače linije i donose odluke u situacijama u kojima je jasno da ne mogu dobro vidjeti je li vrh ramena napadača ispred nožnih prstiju braniča, a onda iste odluke sudaca u europskim natjecanjima nazivati skandaloznima.
Može se jednostavno dovesti nekog fanatika kojemu je nogomet hobi i koji će moći brzo pronaći pravilo da bi se o njemu u studiju moglo raspraviti. Onda će gledatelji državne televizije, za koju su prisiljeni plaćati pretplatu, moći gledati suprotstavljena jednakovrijedna mišljenja, kakva god ona bila, a ne manipulativne monologe nekoga tko nastupa iz pozicije stručnjaka.