Višegodišnja bespoštedna borba za prijestolje u Maksimirskoj 128 nedavno je dobila novi epilog. Vlast je formalno preuzela lista ‘Dinamovo proljeće‘ koju su na čelu kluba priželjkivali i birali navijači. Predvodila ih je Dinamova igračka legenda 80-ih Velimir Zajec, koji je postao i predsjednik kluba.
Nije to prva funkcija koju će Zajec obnašati u klubu, jer je u prošlosti bio sportski direktor i trener. Neki ga vide kao čovjeka za sve sisteme zbog toga što je funkcije obavljao u vrijeme onih protiv kojih se jedan dio navijača borio, od Zlatka Canjuge u vrijeme Franje Tuđmana, preko Zdravka Mamića i Mirka Barišića, a sada predvodi priču u kojoj navijači žele imati glavnu ulogu.
Zajecov profil navijači su idealizirali prema sebi kao ličnost iz povijesti kluba koja bez mrlje, a pritom im nije smetalo ni to što je radio u klubu za vrijeme različitih sistema protiv kojih su se borili pa i govorio što se kosi s onim za što se zalažu. Zato cijela ta borba za prevlast u Dinamu u niti jednom trenutku nije djelovala da ima namjeru dobrobit kompletnog hrvatskog nogometa, već želju da se zadrže trenutni benefiti i pozicije, ali samo s drugim licima na čelu.
Glavni cilj klike udružene oko Zajeca je, barem formalno i javno, bio smanjiti ili iskorijeniti utjecaj Zdravka Mamića i njegove ostavštine. Naime, ono što su oni bili spremni prihvatiti je i jednim dijelom polovična borba u kojoj nemaju ništa protiv trofeja i titula osvojenih u vrijeme osuđenog kriminalca odbjeglog u BiH. Pa ni unatoč spoznaji kako se obavljao posao na Maksimiru u vrijeme vladavine svojevremeno najutjecajnijeg čovjeka u hrvatskom nogometu, ali i u drugim društveno-političkim sferama. No s druge strane bi htjeli nekako da ih se ne povezuje s njim i onim što on predstavlja.
Zajecova povijest s Mamićem
Mamić i Zajec imaju povijest odnosa koji nikad nije bio pretjerano prijateljski, ali je suradnički u kojem je igračka legenda izvlačila deblji kraj i protezao se u nekoliko različitih era. Prva je bilo 2000. godine, kada se Mamić spremao skroz preuzeti Dinamo i kad se vratilo ime koje su htjeli navijači. Na Valentinovo te godine, baš kao i nedavno nakon što je imenovan za predsjednika, Zajec je predsjednika izašao je pred navijače i slavodobitno uskliknuo: ‘Imamo Dinamo!‘.
Zajec je u to vrijeme bio sportski direktor i smetnja Mamiću koji je držao veliki broj igrača Dinama pod svojim okriljem, a tada je i sklopio pakt s Mirkom Barišićem koji je trajao svih ovih godina. Mamićev utjecaj je bio sve veći i 2002. je krenuo u ofenzivu na Zajeca optuživši ga za financijske malverzacije. Zajec je tad dao ostavku na mjestu generalnog direktora, a s njim je otišao i Marijan Vlak kao sportski direktor te pokojni Miroslav Ćiro Blažević kao trener, koji će se ipak kasnije vratiti na nagovor Barišića i kuma Mamića.
Zajec je, za mnoge tad začuđujuće, bio trener i na vrhuncu Mamićeve moći u Dinamu 2010. godine, a taj kratki mandat je trajao od svibnja do kolovoza. Presudili su rezultati u Europi i Mamić ga je još jednom potjerao iz kluba kazavši kako je njegovo imenovanje bila ‘odluka ulice‘, tj. ‘želja navijača‘.
Dok se posljednjih godina vodila velika borba za vlast u Dinamu Mamićeve struje s jedne strane i odbjeglih poltrona s druge, mediji su za mišljenje često pitali i Zajeca o tome. Ničiju stranu Zajec nije javno zauzimao, ali je otvoreno bio jednog stava koji je proturječan onome za što se zalažu oni koji su ga pogurali prema predsjedničkoj funkciji. Dva jasna stava je komunicirao u kratko vrijeme od prošlog ljeta do izbora vezana za privatizaciju i upravljanjem klubom.
Kako je naglasio u razgovoru za Sportske novosti, po njegovom mišljenju se ‘mora znati titular vlasništva‘ te je iskomunicirao da se ‘Dinamo mora privatizirati‘. Usto je dodao, kao dugogodišnji zagovornik privatizacije, da to smatra jedinim rješenjem za klub te da ‘navijači ne mogu biti vlasnici‘.
Predsjednička uloga
Govorio je i prije malo više od pola godine da nema predsjedničke aspiracije za koje je smatrao da je premlad, nego više one za mjesto sportskog direktora. Gurao je tad u prvi plan između ostalih Nikolu Hanžela koji će mu kasnije biti opozicija na strani Barišića. Ipak koji mjesec kasnije Zajec je postao predsjednik i to uz pomoć prebjega s Barišićeve i Hanželove liste koji su pokušali to spriječiti i izvanrednom sjednicom na dan glasanja za predsjednika.
U vrijeme Mamićeve vladavine Dinamom ovo tijelo je bilo kompaktno i provodilo tek formalno njegove odluke, kao i što su nakon pravomoćne presude braći Mamić izglasali da ne trebaju vratiti novac koji je otet klubu. Novi saziv nakon izbora već na prvom glasanju je pokazao da je nepredvidljiv, a za očekivati je da neće biti ni u budućnosti.
Naime, 35 članova Izvršni odbor bira tajno, a 25 ide listi koja na otvorenim izborima za sve članove kluba dobije najveći postotak glasova. Na predsjedničkim izborima održanima prošlog vikenda, Zajec je dobio ukupno 31 glas od 52 prisutnih skupštinara, Barišić ih je dobio 19, dok su dva bila suzdržana. To znači da su neki sada već bivšem predsjedniku okrenuli leđa i "prebjegli" na drugu stranu, a to isto znači da će sve odluke koje donosi skupština u budućnosti biti neizvjesne i da će se na pojedine članove moći utjecati.
Zanimljivo je da se nakon svega Mamić, koji je gotovo uvijek imao komentar za važna zbivanja u Dinamu, nije oglasio oko izbora Zajeca. Još prošle godine izjavljivao je odustaje od Dinama tijekom rata s bivšim suradnicima, no i dalje će se propitkivati je li njegov utjecaj još uvijek prisutan u klubu. Dijelom kroz tajno birane članove skupštine na Barišićevoj i Hanželovu listu, a dijelom i kroz članicu uprave Vlatku Peras koju je on na to mjesto postavio. Peras za Dinamo veže i skupi ugovor do 2027. godine, a iako su u posljednje vrijeme u kuloarima može čuti da je njen odnos s Mamićem ‘pukao‘ ostaje povijest suradnje kao sumnja u te tvrdnje.
Zato iz perspektive povijesti tvrditi da će utjecaj Mamića u Dinamu završiti dolaskom Zajeca jednako je preuranjeno kao i za kazati da će Zajecova vladavina donijeti značajnu promjenu na maksimirskom dvoru.