Aljoša Asanović upravo je dobio na potpis trogodišnji ugovor u Uefi, što znači da će kao član administracije Aleksandra Čeferina dočekati kraj predsjednikova mandata u Nyonu. Dobro raspoložen, 58-godišnjak se u utorak Jutarnjem javio uoči ukrcavanja za Istanbul.
- S Čeferinom putujem na uzvratnu utakmicu Fenerbahçea i Union Saint-Gilloisea. Zaposlen sam, sretan i ispunjen jer radim posao koji volim. Kao Uefin ambasador, tehnički "observer" i kontrolor razvojnih programa stalno sam u pokretu i na zadatku, svaki tjedan na utakmicama, s ljudima na terenu. Kako bi naš pokojni šef rekao, utvaram si da nakon svih ovih godina u raznim ulogama znam nešto o nogometu i da sam u ovoj zreloj dobi zapravo na pravom mjestu - rekao je Asanović.
A novinar na ovom mjestu ne može zaobići tu sitnicu da je Asanović u Čeferinovoj piramidi napredovao odmah nakon što je iz nje nestao Zvonimir Boban.
Žal zbog Bobana
- Žao mi je što se dogodio taj razlaz, ali i to je dio života. Mene u Uefu ipak nije doveo Zvone, došao sam na Čeferinov poziv i moram kazati da me predsjednik impresionirao, kako svojim pogledom na nogomet tako i životnom jednostavnošću i empatijom prema ljudima. Uz Čeferina sam i planiram ostati dio tima do kraja njegova mandata 2027. godine. Mislim da je to logičan potez.
Asanović posljednjih godina rijetko nastupa u javnosti, pa smo iskoristili priliku da pretresemo nekoliko aktualnih tema. Dok on prolazi ružičastu fazu dužnosničke karijere, neki njegovi "vatreni" suigrači vode teške utakmice. Boban se uz dosta žuči rastao s Čeferinom, a Robert Jarni s HNS-om.
- Jarni je moj prijatelj i pošten čovjek, ne mogu gledati drukčije nego subjektivno. Dao je jednu nespretnu izjavu, ali nije zaslužio ni otkaz HNS-a ni onakvu reakciju Brune Petkovića. Znam da je Petković karakteran čovjek i zato sam siguran da bi dan kasnije drukčije reagirao. Žalostan sam zbog takvih iskakanja, živciraju me generalno naše klubaške podjele. Zar bi meni netko trebao mjeriti jesam li dovoljno veliki hajdukovac? I hoću li biti veći ako u intervjuu okrznem nekog dinamovca? A kako da okrznem, recimo, Mlinarića, kada mi je bio jedan od najdražih veznih igrača? Zato apeliram na zdrav razum. Napokon imamo zanimljivu i uzbudljivu ligu, pune tribine, neizvjesne derbije, otvorenu borbu za titulu.
Tko je favorit?
- Kao hajdukovac, nadam se da će moj klub napokon osvojiti titulu. Ne dijelim stav prekritičnih koji stalno potenciraju da Hajduk nema igru. Bolje da nema igru i da osvaja bodove nego da bude obratno. Mislim da Hajduk može do kraja jer je bolje od konkurenata duplirao ključne pozicije u momčadi. Dinamo je sjajan u Europi i čini spektakularnu stvar za naš koeficijent, ali borba na tri fronta jako troši igrače. Rijeka je ovako pomlađena i moderna, u neobičnom rasporedu 4-1-4-1, pravo osvježenje sezone i očito je spremna ostati u utrci do posljednjeg kola.
Barem do nokaut-faze
Reprezentacija?
- Mislili smo da je Liga nacija u Rotterdamu labuđi pjev Modrićeve generacije, ali vidite da on ne usporava niti u 39. godini. Luka je najbolji igrač u povijesti našeg nogometa i unatoč poznim godinama, na Euru bi mogao odvesti momčad barem do nokaut-faze.