Čudnovat slučaj građanina Vladimira Matijanića, koji je za rezultat imao građaninovu smrt o kojoj nacija već danima ne prestaje razglabati, otvorio je brojna pitanja.
Jedno od važnijih, ako dopustimo mogućnost da nakon ičije smrti išta više (p)ostaje važno, jest do koje mjere u javnost smiju izlaziti podaci o samome slučaju. Odnosno, što javnost smije znati, a što ne smije. Gdje je granica, i postoji li uopće, kada su u pitanju podaci o nečijem zdravstvenom kartonu, o načinu njegova liječenja i osobama koje ga liječe. Bez obzira na razinu savjesnosti kojom to čine.
Zakon brine da detalji o nečijem privatnom životu ne iziđu u javnost. Ili bi tako barem trebalo biti. Pa tako i građanin Vladimir Matijanić ima pravo umrijeti, a da nitko o tome nema pojma. Da nitko,...