Jasnije od pištoljskog starta, znak da je počela turistička sezona u Splitu označava okrutni običaj tjeranja podstanara i studenata na ulicu. Ne gone samo kratkoročne najmoprimce, iz stanova lete vani i obitelji koje su u njima živjele i po deset, petnaest godina. Dok gazdi nisu zasvijetlili euri čije se nule bacaju u nebesa.
Pa se vjernih afitala koji su duge i duge mjesece plaćali najmove rješavaju tako da im pošalju poruku na mobitel - da u par dana moraju izaći vanka. Niti u lice da ih pogledaju. Zaštitari ljudskih prava upozoravaju kako je to neljudski i k tome, kršenje zakona jer su otkazni rokovi trideset dana. Pa tko te pita za zakone, propise i moral. Kao da možeš birati.
Ovi izlijeću, a na jesen se formira nova kolona onih kojima će trebati krov nad glavom. Progonjene skupine zadržavaju samo oni koji nemaju živaca baviti se turistima i njihovim nusproizvodima, te iznajmljivači na crno. A na crno mogu rentati i fureštima.
Ono stanova što ima iznajmljivači daju po astronomskim cijenama, tisuću eura!
Ali nema brige, tako visoko će srećkovići platiti samo dok se cijene ne vrate na stare: 700, 800 eura. Ima zimi stančića i za 400, 500 eura. Da rentijeri nekako pregrme dane pustoši. I opet se pokrene histerično kolo turizma.
Jedna vlasnica tvrtke za nekretnine savjetuje kako bi se ovo ludilo moglo zaustaviti na human i zapadnjački način: gradskom stambenom politikom, odnosno gradnjom nekoliko stambenih kompleksa s par tisuća stanova i dade ih se mladim parovima u dugoročni najam.
Stanovi za najam
Ček, ne pričamo o sedamdesetim godinama prošlog stoljeća nego o novom dobu, pedesetak godina kasnije, kad ova nekoć uobičajena ideja zvuči kao znanstvena fantastika. Da grad Split podigne nekoliko tisuća stanova i renta ih mladim parovima kako ne bi naglavce bježali s poluotoka očajnika! Ne, ne, to ne može biti.
Uskočili su iznajmljivači iz zaleđa, po selima i pedesetak kilometara od Splita iznajmljuju se kućice i stanovi, traže 500 eura. Što ste mislili - da će biti mukte, a niti sat vožnje do posla, vrtića, škole, treninga, spize. Ovo ti je kao žuto za žuto. Pura za zlato, smještaj po zlato.
Još jedna od posljedica ovisnosti o ovakvom turizmu: postajemo neljudi. Pred ovakvim pričama sve ono o pišanju i kakanju, opijanju i divljanju mladih turista zabava je za zidićku dokolicu. Grad koji ima ovakve građane i vlast vezanih ruku mora se bojati za svoju budućnost.