Dugogodišnje muke splitskog javnog prijevoznika "Prometa" iz mjeseca u mjesec dobivaju zasluženu medijsku pažnju, bilo da se radilo o velikom sporu s okolnim gradovima oko naplate milijunskih potraživanja za usluge prijevoza građana, pa do problema s naprasnim ukidanjem pojedinih linija zbog kroničnog nedostatka vozača.
Iz "Prometa" stižu stalne žalopojke zbog teške situacije iz koje se ne vidi izlaz, ali još se više bune korisnici njegovih usluga, koji su zbog cijele situacije sretni ako u pristojnom roku uspiju doći na željenu adresu, za razliku od onih nesretnika koji su se nakon mučnog čekanja morali odlučiti na odustajanje od opcije prijevoza pomoću "Prometa" i pronaći drugo rješenje.
Katastrofalno stanje "Prometova" voznog parka posljednjih se godina značajno popravljalo zahvaljujući europskim fondovima pomoću kojih su nabavljani novi autobusi, "ispod čekića", o čemu su svjedočile jasno vidljive naljepnice koje su se ponosno kočoperile na autobusima.
Na prigradskim linijama vrlo brzo su, na žalost, "ganc novi" autobusi dobili uobičajeni rabljeni izgled, a čemu je kumovalo neodržavanje od strane "Prometa", ali i divljaštvo i nered pojedinih putnika, kojima su novi autobusi bili dodatna atrakcija da ih što prije unerede: grafitima, lijepljenjem žvaka, kidanjem zavjesa i uništavanjem tapeciranih sjedala. Udri, nije ti ćaćino!
Svojedobno je u "Prometu" pokrenuta inicijativa da se nabavi parni čistač za čišćenje tapeciranih sjedala, ali od toga se brzo odustalo, zbog stanja u kome je firma, to bi bio preveliki luksuz, "Prometu" to nije bilo prioritet, a bogme ni putnicima.
I upravo je grozno stanje tih tapeciranih sjedala bilo razlog zbog kojeg nam se s pritužbama javilo nekoliko naših čitatelja iz Dugopolja, koji su silom neprilika osuđeni na svakodnevnu vožnju "Prometovim" autobusima na liniji 35: od kuće u školu i na posao i nazad.
Svi su redom zamolili za zaštitu identiteta, jer se ne žele svađati s vozačima od kojih su pojedini baš iz njihova mjesta, niti sa susjedima koji još nisu usvojili sve mjere civiliziranog ponašanja, uključujući i ono u vozilima javnog gradskog prijevoza.
- Vozio sam se u "Prometovim" autobusima još sedamdesetih godina prošloga stoljeća, sjećam se onih čuvenih Mercedesovih plavih autobusa sa drvenim sjedalima u kojima je vožnja bila ugodna ako se vozite na kraćoj vožnji po gradu, ali ako je autobus zapeo u gužvi na staroj kliškoj cesti, vožnja je znala potrajati i više od sat vremena, pa ste imali osjećaj da sjedite na komadu kamena, tako bi vam dobro nabilo i nemilo streslo kosti - kaže nam jedan putnik.
- Kad su se pojavili prvi tapecirani autobusi, to je bio kulturološki šok, a to je ostao i nadalje kada sam vidio u što su se zbog neodržavanja i divljaštva putnika pretvorili izvrsno očuvani rabljeni autobusi, koji su svoju najljepšu mladost imali tijekom ranijeg korištenja u civiliziranim njemačkim i nizozemskim gradovima - veli taj putnik.
Drugi nam je poslao fotografije uništenih sjedala snimljenih potajice mobitelom.
- Par puta mi je došlo da povratim kada sam vidjela u što bih trebala sjesti. A, nema druge, nego malo otresem prašinu rukom sa sjedala na zgražanje ostalih putnika zbog podizanja iste te prašine.
Drugi put sam sjela na, začudo, čistu sjedalicu, nisam mogla doći sebi od sreće, kao da sam dobila na lotu, ali kad je vozač bio prisiljen naglo zakočiti, uhvatila sam se rukama za sjedalo i jedva uspjela poslije odlijepiti ruku od žvaka koje je netko zalijepio s donje strane sjedala. Ajme, gadosti! - žali nam se jedna putnica.
- Znate što, sada bih više volio da vrate one stare autobuse s drvenim sjedalima koja su bila neudobnija, ali zato čistija. Muka mi je kad moram svaki dan sjedati u onaj svinjac, nije mi jasno kako to nekome ne smeta?! Kako putnici usvinje autobus u kome se i sami svaki dan voze. Pa je li se tako ponašaju kući?!
Znam ja s kojim se problemima "Promet" suočava, ima među njima krasnih ljudi, još ih mogu i razumjeti, ali mene kao putnika to uopće ne bi trebalo brinuti. Ja "Prometu" svaki mjesec za građansku kartu na relaciji Dugopolje - Split plaćam 60 eura i valjda imam pravo očekivati neki civilizacijski minimum za svoj novac, a ne se voziti u ovom svinjcu!
Čudi me da netko nije uhvatio neku bolest. Bilo mi je lipše i zdravije vozit se u didovu karu. Pa, ljudi moji, do kad ćemo ovako?! Nemamo svi Ferrarije, već smo prisiljeni ovako se voziti! - ogorčen je putnik 35 - ice.
