Imotski je uistinu grad glazbene kulture. Potvrda je to uspjeha njegove Gradske glazbe kojoj je više od 150 godina. Grad je to koji je nekada imao nekoliko muških i ženskih i mješovitih zborova, pa onda muških klapa. Tamo s kraja pedesetih, pa sve do ulaska u 21. stoljeće bilo je i nekoliko muških klapa. Tamo na prvom Omiškom festivalu Dalmatinskih klapa 1967. godine nastupila je muška klapa iz Imotskog. I onda rekosmo s početka 21. stoljeća kreće lagani pad interesa za organiziranim klapskim pjevanjem, bar što se tiče muških klapa. Tada na scenu do današnjih dana, dolaze interesantno zahvaljujući upornosti imotskih nevjesta, Imotski ima čak dvije ženske klape, no muška nikako da se utemelji. A potencijala ima, itekakvog,
No zato jedna klapa, koja upravo ovih dana obilježava dvadesetu obljetnicu svoga postojanja jedina je muška klapa u Imotskoj krajini, a koja po svemu sudeći, radom, talentom, konačno i onim klapskim druženjem, pretendira ostati dugo zajedno. Riječ je o muškoj klapi "Sv. Mihovil" iz Prološca, koja se svojim primjerom upornosti, zajedništva, a u posljednjih desetak godina iznimnim napredovanjem u samoj kvaliteti, u potpunosti priključila samom vrhu dalmatinskih klapa kod nas.
Sada im je dvadeset godina i sigurno su zaslužili da se o njima tim povodom čuje više, konačno i zbog činjenice što u izbirljivom miljeu klapskog pjevanja dostojno prezentiraju Imotsku krajinu. Kao i kod mnogih klapskih družina njihov početak bilo je druženje prijatelja koji vole pjevanje. Kod Proložana i odluka: hajdemo osnovati klapu!
- Upravo tako, priča nam Milan Meter jedan od onih koji su takvom gestom “krivi” za ovaj dvadeseti rođendan.
Tamo sada već daleke 2004. godine, poslije polnoćke u našoj župnoj crkvi sv. Mihovila u Prološcu, po našoj staroj navadi otišli smo kod prijatelja na piće te nakon posta i Badnjeg dana, nešto i prizalogajimo. Tako smo se sastali kod mene u Lugu, jer je na meni bio red da proljudeskamo, zapjevamo koju božićnu pjesmu. Bijaše tu sada nažalost pokojni Marijan Župić Vukas, pa Zvonko Mandić, Ivica Matić Đelo, Pere Češljar i ja.
I u onoj blagdanskoj atmosferi kada smo pojeli malo sarma i suhoga našega domaćeg mesa, popili koju čašu domaćega vina, zapjevalo se. Riječ, po riječ, složismo se da osnujemo klapu. Rekosmo, jedno drugome, možemo, ne pjevamo loše i tako je sve krenulo. I evo tako već punih dvadeset godina. Mijenjala su se imena i prezimena, u klapi, bilo je uspona i padova, jer je u početku bilo baš onako klapski, bez zacrtanog cilja i nekog stručnog vodstva. Pjevali smo, probali, važno nam je bilo zadržati nas, jer ako se jednom rasformiramo, teško je poslije opet to sve skupa sakupiti. Danas je to posve drugačija priča. Dobili smo hvala Bogu pravoga stručnog voditelja Marija Cikojevića i onda je krenuo uzlet, posebno ovih zadnjih nešto više od deset godina. Danas su u klapi Mario Cikojević prve tenor i voditelj, Onda je tu Pere Češljar, Željko Tomić, Milan Meter drugi tenori, Ante Đerek i Augustin Ago Kujundžić baritoni, Mateo Grbavac, Mateo Udovičić i Ivica Matić - Đelo basovi.
Pokušavali smo uvesti neke nove mlađe članove,no teško. Dolje uz more,kada raspišete audiciju javi vam se podosta mladih pa možete birati, a ovdje jedan, dva ili nijedan. Uglavnom tu je problem. Imamo sada i dvojicu mladih mali Stipe Kukavica, no upisao je fakultet pa ide teško s probama, ali je veliki potencijal, te Josip Protrka na baritone, ali čovjek radi, nije stalan. Šteta! No još nas ove starije drži ono, kako se klapa mora održati, pa se nadam da ćemo uspjeti pomladiti klapu, osigurati joj budućnost, veli nam Milan Meter.
Dolaskom na čelo klape "Sv. Mihovil" vrsnog stručnjaka Marija Cikojevića u ljeto 2011. godine, sve je krenulo onako kako bi trebalo biti. A to je stručni, pedantni i kontinuirani rad prološke klape.
Brojni nastupi
- Da nisam mislio kako ova klapa može napredovati na osnovi iskustva ponajprije ovih sadašnjih starijih članova, ne bih se ni prihvaća toga odgovornog posla. Svi oni, uz ove mlađe imaju taj potencijal, koji se radom, vježbanjem konačno i interpretacijama pjesama mogu komotno nametnuti u sam vrh našeg klapskog pjevanja. Sudjelovali smo na Omiškom festivalu, pa nagrade na vrlo jakom festivalu u obližnjem Posušju.Imali smo brojne nastupe na raznim smotrama, prigodnim susretima, sve su to dodatni doprinosi kvaliteti, uzdizanju samopouzdanja da možemo biti tu. Mi nismo trenutačno u samom vrhu ovih naših klapa, ali isto tako s njima na festivalima ili nekim smotrama možemo zapjevati al-pari, dakako uz predan i kontinuiran rad. A to smo postigli, to je najveći uspjeh ove klape. Rad i samo rad. Jer nekim danas vrhunskim klapama možda treba pet, šest proba za nešto spremiti kvalitetno, a nama treba jedno deset proba da smo tu. Pazite, debi naš na Omiškom festivalu 2016. godine, a koji je zapravo prava ocjena kvalitete klapa, u kategoriji klapa debitanata, mi smo dobili izvrsne ocjene kritike. Danas evo osam godina poslije mislim da smo napredovali za još jednu klasu više.
Pa onda prva nagrada publike na festivalu u Posušju bio je vjetar u leđa. Danas imamo zapažene videospotove u izvođenju pjesama takozvanog dalmatinskog klapskog pop pjevanja, zovu nas na sve četiri strane da pjevamo diljem Hrvatske. Proširili smo repertoar, prilagodili smo se trendu današnjice, ali ono bitno smo uvijek zadržali, a to je klapska pjesma. Imamo naše pjesme koje sami komponiramo, pišemo stihove. Tu nam puno pomože naš član Ago Kujundžić. Preferiramo pjevati pjesme imotskih autora poput Vlade Vicića, Pere Picukarića... Moram istaknuti veliku odgovornost svih članova kada su u pitanju probe. Nas osam, devet zatvorimo se u dvoranu, ostavimo sve svoje brige, razmirice, poslove, samo nam je cilj probati, uvježbati. Vjerujem u budućnost klape "Sv. Mihovil" zbog kvalitete naše imotske Glazbene škole koja nudi veliku paletu mladih talenata iz svakog kutka Imotske krajine, riječi su Marija Cikojevića, čovjeka koji je preporodio klapu.
Ipak, u ovom svečarskom trenutku u povodu dvadesetog rođendana, jedine muške klape u Imotskoj krajini, treba istaknuti i činjenicu, da tim ljudima zaista treba i veća pomoć, prvenstveno financijska, bolja infrastruktura u opremi, prijevoznim sredstvima.Jer nije samo jednom, već bezbroj puta svaki član ove vrijedne družine posegnuo u svoj džep kako bi primjerice osigurao neko gostovanje. Pa neka baš ova dvadeseta obljetnica ovih entuzijasta, ali danas respektabilna kvalitetom družina iz Prološca, u kojoj pjevaju i ne samo Proložani, već Studenčani, Grubinjani, Vinjančani i da ne nabrajamo dalje, bude poticaj za očuvanje klape, a time i muškog klapskog pjevanja u Imotskoj krajini.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....