U suradnji s Festivalom mediteranskog filma Split, Kino Mediteran za djecu i mlade sinoć je, drugu godinu zaredom, održao projekciju malih filmskih uradaka maturanata iz splitske Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju, smjer medijski tehničar.
U splitskom ljetnom kinu na otvorenom, pod krošnjama borova, prikazano je desetak malih filmskih priča, dirljivih pripovijesti nastalih u njihovoj školi, vlastitim snagama učenika i uz podršku mentorice, profesorice Lucije Babić, ali i profesora Edija Murgića, Tine Prug i Teodore Grgić Jeličić.
Multimedijska produkcija, kako nam otkriva ravnateljica Sela Tecilazić, rezultat je vrijednog rada Škole za dizajn, grafiku i održivu gradnju u području novih medija.
- Ja sam kao ravnateljica strašno ponosna na školu novih medija koju nema nitko u Splitsko-dalmatinskoj županiji i na uvjete koje možemo pružiti. Rekla bih da smo u razvoju novih medija imali sreću da se Grafička škola i cijela grafička struka zapravo jako digitalizirala i informatički orijentirala po novim medijima i novim tehnologijama. Tako smo mi u okviru toga, pored standardnih programa koje imamo, mogli upisati cijelu jednu paletu novih medija, a to je web dizajner, web programer, medijski tehničar - otkriva nam ravnateljica.
Izvrstan rad Grafičke škole prepoznali su i u Kinu Mediteran, ali i na HRT-u, gdje učenici odrađuju praksu.
- Do suradnje s Kinom Mediteran je došlo tako da smo se mi prijavili na njihov projekt, pokazali smo im kakvi smo i oni su nas došli vidjeti i upoznati te bih im ovim putem zahvalila na tome što su nas prepoznali. Također imamo i suradnju s HRT-om, gdje naši učenici odrađuju stručnu praksu. To su stvari koje su sigurno velike za naše učenike koji ovako mogu vidjeti da to nisu stvari koje se događaju samo u Zagrebu, u gimnazijskim školama, nego da se to događa i ovdje kod nas u jednoj strukovnoj školi - otkriva nam.
I uistinu, dok nas ravnateljica vodi u obilazak svih prostorija koje učenici imaju na raspolaganju tijekom svojeg obrazovanja, kao što su školski radio i mali profesionalni školski studio, shvaćamo koliko je lijepo vidjeti da napokon djeca na ovom području na raspolaganju imaju smjerove i učionice koje su u korak s modernim tehnološkim vremenom.
U obilasku nam se pridružila i profesorica Lucia Babić, mentorica maturantima u izradi filmova za završne radove.
- Ja sam im bila mentorica jer sam igrom slučaja jedina profesorica za multimediju u školi, pa eto, niti su oni imali izbora niti sam ja - našalila se mentorica, ali vjerujemo da je izbora i bilo, da bi učenici donijeli istu odluku jer kako smo i sami imali priliku vidjeti, Lucia sa svojim učenicima ima jako dobar i prijateljski odnos. No u cijelom procesu stvaranja filmova nije sve uvijek bilo savršeno.
- Oni su stvarno jako kreativni i jako talentirani, ali i također dosta lijeni. Njih kad udari neka inspiracija, naprave toliko toga da se ja ne mogu ni snaći jer je svaki od njih toliko poseban i nema ništa slično s ostalima. Znači baš ništa, stvarno su individue.
Cijeli taj proces traje cijelu školsku godinu. U prvom polugodištu su tražili lokacije i pisali scenarije, a nakon zimskih praznika su već krenuli sa snimanjem pa poslije toga montaža. Sve su radili sami pod mojim mentorstvom i mislim da su tek kada su završili, shvatili kolika je velika stvar da će nešto što si ti napravio s 18 godina biti prikazano na festivalu - govori nam Lucia.
Osjeti se i u glasu mentorice osjećaj ponosa na svoje učenike koji su malo prije našeg dolaska imali i obranu svojih završnih radova, tako da smo imali priliku iz prve ruke s njima popričati o njihovim djelima te kako su se snašli u svemu. Dvije učenice Sara Ergović i Andrea Melvan otkrile su nam odakle im ideja i o čemu se u njihovu filmu zaista radi.
- Mislim da moj film svatko tko pogleda može protumačiti na svoj način, ali glavna stvar je pokušaj shvaćanja što se događa s glavnim likom. U početku ona je veliki ekstrovert koji puno razgovara sa svojim prijateljima i obitelji, ali u jednom trenutku jednostavno prestane i svi se zapitaju što joj se dogodilo. Svaku scenu odvaja crna pozadina i datum dok gledamo kako dani prolaze i promjene u njezinu ponašanju dok ne shvatimo što se s njom zapravo događa - govori nam Sara.
- Jako sam zadovoljna kako je sve ispalo. Mislila sam da će mi za scenarij trebati najviše vremena, ali kad sam krenula, napisala sam ga u sat vremena. I glumci koji su bili voljni glumiti u filmu jako su mi pomogli jer su to odlično odradili pa sam mogla po njima smisliti psihologiju lika. Ovo mi je bilo jedno vrhunsko iskustvo, čak sam i sama glumila u filmu. Iako sam očekivala da se u glumi baš i neću snaći, na kraju mi je to zapravo bilo jako zabavno i jednostavno. Ne znam koliko se baš vidim u režiji, mislim da sam ja više za ovaj neki kreativni dio, ali vidjet ćemo još sve - zaključuje.
Njezina kolegica Andrea otkriva nam kako bi se mogla zamisliti u režiji, a svoj film je snimila po ljubavnoj priči svojih dvoje prijatelja.
- Moj film je neka, rekla bih, romantična komedija, ali najviše ima te romanse jer je poanta cijelog filma da se glavni glumci po kojima je i napisan film pokušavaju pronaći. Njih dvoje su i u stvarnom životu u vezi i ta njihova ljubav i kompatibilnost koju imaju jedno prema drugome jednostavno su mi dali inspiraciju za scenarij. Ova izrada filma mi se jako svidjela, malo me mučilo snimanje jer je bilo puno tih različitih kadrova, ali, sve u svemu, zadovoljna sam. U idealnom svijetu bi mi za budućnost bila režija, ali vidjet ćemo još, trenutno me sve zanima - otkriva nam Andrea.
Sinoćnja premijera i reakcija vrlo zadovoljnih posjetitelja sigurno će im biti dodatni poticaj da se zadrže u ovoj branši i nadajmo se naprave još mnogo kvalitetnih filmova.
