Tog 26. listopada 1944. osvanuo je tmuran dan, ali lica Splićana bila su radosna: unatoč kiši već u šest ujutro cijeli je grad izašao na ulice i svoje osloboditelje dočekao pljeskom i suzama radosnicama 

Tutnjava topova i štektanje strojnica pod stijenama Mosora i Peruna već su danima najavljivali da se nacifašističkoj okupaciji bliži kraj.

Tog 26. kolovoza 1944. osvanuo je tmuran i kišan jesenski četvrtak, gotovo identičan onoj proljetnoj srijedi, 16. travnja 1941. godine, kada su tadašnjom Solinskom cestom, današnjom Ulicom Domovinskog rata, u grad ušle trupe talijanske vojske i tako ga de facto pretvorile u Spalato, što je Pavelić i de iure potvrdio mjesec dana poslije svojim potpisom na Rimske ugovore. Nakon traumatičnih tisuću dana rata za veliku većinu građana osvanula je sloboda.

– Iako neprestano pada kiša, već u 6.30 moglo se sigurno reći da je cijeli Split, osim staraca i bolesnika, sišao na ulicu. U tili se čas rasprostranio glas da dolazi Narodnooslobodilačka ...