Da bi Neurokirurgija KBC-a Split došla uz bok vodećim hrvatskim neurokirurgijama, potrebno je kupiti "neuronavigaciju", uređaj koji je prijeko potreban za izvođenje najkompliciranijih i najosjetljivijih operacijskih zahvata, kako na mozgu, tako i prilikom operiranja kralježnice.
Uređaj je to koji imaju sve vodeće hrvatske bolnice, kao što su KBC Zagreb (Rebro), KB Dubrava (ima četiri neuronavigacijska uređaja), KBC Sestre milosrdnice, KBC Rijeka, KBC Osijek, ali imaju ga i bolnice u Varaždinu i Zadru. Nažalost, KBC Split, druga bolnica po važnosti u Hrvatskoj, kako joj vole tepati hrvatski političari kada je njima to u interesu, nema taj uređaj.
Sam uređaj košta oko 2,5 milijuna eura s PDV-om, što je puno manje od tenkova Leopard 2A8 koje bi Hrvatska trebala kupiti od Njemačke. Cijena jednog tenka je, prema neslužbenim podacima, od 25 do 30 milijuna eura i ako se za njih ima, a ima se, trebalo bi se imati i za "splitsku" neuronavigaciju, koja bi spasila tko zna koliko života i koja bi bolnici služila sljedećih 20 godina.
– Neuronavigacijski operacijski uređaj standardni je komad opreme koji se nalazi u svim suvremenim neurokirurškim dvoranama. Gledajući situaciju u Hrvatskoj, neuronavigaciju imaju sve veće neurokirurške kuće, znači Zagreb, Rijeka, Osijek, pa čak i neke manje neurokirurške ustanove kao, na primjer, Zadar, Varaždin, a činjenica je da splitska bolnica, odnosno splitska Neurokirurgija, još uvijek nema neuronavigaciju.
Zašto? Mislim da je to splet okolnosti, kojemu je kumovala i cijena samog uređaja, koja je oko 2,5 milijuna eura s PDV-om. Toliko košta jedan novi uređaj koji smo mi zacrtali da ga kupimo za splitsku bolnicu i koji u sebi ima sve ono što nam treba, odnosno module za operacije na glavi i na kralježnici, robotsku ruku... – pojašnjava dr. Vlatko Ledenko, pročelnik Zavoda za neurokirurgiju KBC-a Split.
To je posljednji komad opreme koji je potreban splitskoj Neurokirurgiji da bi je stavilo uz bok najopremljenijim i najboljim hrvatskim, ali i svjetskim neurokirurgijama.
– To bi bio kraj, "šlag na torti" opremanja splitske Neurokirurgije, jer radi se o najskupljem dijelu opreme. Čak je skuplji i od najskupljega operacijskog mikroskopa, koji već imamo, s tim da je ovaj uređaj koji namjeravamo nabaviti najmoderniji i najnoviji na tržištu i ima logike da se nabavi ono najbolje što se u tom trenutku nalazi na tržištu. Zašto bismo uzimali neku stariju generaciju uređaja? – pita se dr. Ledenko.
Zanimalo nas je čemu točno služi neuronavigacija.
– Neuronavigacija služi u snalaženju prilikom izvođenja operacija, kada treba locirati neki patološki proces, primjerice tumor koji nije vidljiv na površini mozga. Tada nas ovaj uređaj milimetarskom preciznošću navodi do toga patološkog procesa u dubini mozga.
Time apsolutno i maksimalno koliko je moguće štedimo zdravi dio mozga, da bismo najkraćim i najsigurnijim putem došli do patološkog procesa.
Isto tako, služi pri lociranju patoloških procesa na kralježnici, puno olakšava i čini sigurnijim postavljanje vijaka koje stavljamo u kralješke, da svaki od tih vijaka završi tamo gdje bismo mi htjeli. U svakom slučaju, taj neuronavigacijski uređaj ubrzava i olakšava operaciju, a time skraćuje boravak u bolnici i oporavak pacijenta – rekao je dr. Ledenko.
Uz pomoć ovog uređaja svaki operativni zahvat u neurokirurgiji biva kraći za pola sata do sat vremena.
– Puno je veći benefit u tome da se najsigurnijim i najkraćim putem dolazi do patološkog procesa i da su smanjene komplikacije i neželjeni efekti same operacije – kazao je dr. Ledenko.
Potreba za neuronavigacijom u splitskoj bolnici ističe se posljednjih pet-šest godina i brojni su dopisi iz KBC-a Split otišli prema Zagrebu, prema Ministarstvu zdravstva, a s ovim problemom upoznate su i prošla i ova sadašnja uprava bolnice.
– Nadamo se da bi u idućoj godini neuronavigacija mogla biti nabavljena, jer je stavljena među prioritete – istaknuo je dr. Ledenko.
Već dugi niz godina (više od 15) pišemo o tome što bi sve bilo potrebno splitskoj Neurokirurgiji, pa nas je zanimalo je li neuronavigacija uređaj koji bi se upotrebljavao samo u nekim specifičnim operativnim zahvatima ili je to uređaj koji bi se svakodnevno upotrebljavao.
– To je uređaj koji se redovito koristi prilikom obavljanja operacija, neću reći pri svakoj operaciji, ali bismo ga u principu koristili na svakoj operaciji kralježnice koju radimo s postavljanjem vijaka i za poneke operacije na glavi gdje je ona potrebna – rekao je dr. Ledenko.
Dolaskom ovog uređaja u splitsku bolnicu, što će se, nadamo se, uskoro i ostvariti, liječnici, neurokirurzi, ali i ostalo neurokirurško osoblje, trebali bi proći i edukaciju za rad na njemu.
– Naravno, to je jedan složen digitalni uređaj koji ima svoje pokretne i nepokretne dijelove, koji ima svoju računalnu stanicu za planiranje operativnog zahvata i edukacijski proces je nužno potreban i traje minimalno nekoliko tjedana.
U paketu za kupnju toga neuronavigacijskog uređaja planirana je edukacija, ovdje kod nas, u našoj ustanovi, ali i u inozemstvu, gdje se ta oprema već koristi za sve neurokirurge specijaliste i specijalizante, kao i medicinske sestre iz neurokirurške operacijske dvorane – govori dr. Ledenko.
Godišnje se u Splitu ne može operirati najmanje 15-ak pacijenata zbog toga što KBC Split nema neuronavigaciju.
– Te pacijente ni u kakvim okolnostima ne možemo operirati bez neuronavigacije, a ponekad se koristimo ultrazvukom ili stereotaksijskim navođenjem kako bismo ipak izveli operaciju, a što bi puno elegantnije bilo neuronavigacijom. Dakle, na godišnjoj razini za najmanje 30-ak pacijenata bila bi prijeko potrebna neuronavigacija – istaknuo je dr. Ledeno.
Pacijenti kojima se operativni zahvat ne može obaviti na splitskoj Neurokirurgiji zbog činjenice što ne postoji neuronavigacija šalju se u hrvatske centre gdje taj uređaj postoji.
Ipak, bitno je istaknuti da je u mandatu Vilija Beroša, kao ministra zdravstva, Neurokirurgija dobila vrijednu opremu.
– Kupljen je operacijski mikroskop, koji je koštao oko 280 tisuća eura. To je najmoderniji operacijski mikroskop koji je uveden u našu svakodnevnu upotrebu i nezamjenjiv je na svakoj neurokirurškoj operaciji.
Kupili smo i intraoperacijski monitoring, da kod uspavanog pacijenta možemo kontrolirati neurološke funkcije, primjerice motoriku ruke ili noge, a njegova cijena je 50-ak tisuća eura. To su dva značajna dijela opreme koje smo nabavili u mandatu sadašnjeg ministra – rekao je dr. Ledenko.
Sve drugo osim ove neuronavigacije splitska Neurokirurgija ima, a ima čak i dovoljno liječnika i medicinskih sestara, što je zaista čudo u ovom hrvatskom zdravstvenom trenutku, kada nedostaje sestara i liječnika.
– Imamo i četiri mlada specijalizanta, od kojih njih dvoje završavaju specijalizaciju za godinu dana, a dvoje su tek na početku. Svi su krasni, surađujemo, razgovaramo, radimo kao jedan tim i još nam treba samo ovaj komad opreme da bismo imali sve što nam treba. Imamo dovoljno i medicinskih sestara. Znači, treba nam samo još neuronavigacija i onda nemamo pravo reći da nam išta fali – zaključio je dr. Vlatko Ledenko.
Godišnje se na Neurokirurgiji u splitskoj bolnici obavi između 600 i 700 operativnih zahvata i sve njih obavlja se u jednoj operacijskoj dvorani, na drugom katu u Operacijskom bloku, u sedmoj, zadnjoj po redu operacijskoj dvorani.
– Trebala bi nam još jedna operacijska dvorana i nadamo se kako ćemo i nju dobiti u neko dogledno vrijeme – rekao je dr. Ledenko.
Valja očekivati da će Vili Beroš, kao rođeni Splićanin, "odriješiti kesu" i svom gradu kupiti ovaj uređaj, života vrijedan.