Bijes, malo je reći, osjetila je uoči, a još više i nakon Uskrsa Jagoda Laco, samohrana majka triju kćeri i korisnica splitske pučke kuhinje, ujedno i osnivačica udruge “Empatija”, koja pomaže potrebitima na razne načine. Vrijeme radnje: Velika subota, 11.30, a mjesto pučka kuhinja locirana u DES-ovoj ustanovi za potrebe korisnika Grada Splita. Za bolje razumijevanje priče potrebno je znati da je podjela hrane zakazana od 10 do 12 sati.
Laco je najprije svoju ljutnju iskalila u subotnjoj Facebook objavi (“danas ne pišem kao osnivačica, nego kao samohrana mama troje djece, pišem kao korisnica).
- Do 10 i 30 bilo je čak i buđole pa nestalo, ha, ha. DES je otvorio u 10 sati. Nema ni sirnica. Nama i našoj djeci nije Uskrs ako nismo stigli medu prvih 50-ak ili prvih pola sata. Da, ogorčena sam s pravom za koje smo zakinuti. Nama nije Uskrs, hvala našem divnom gradu, eno sam im uskršnji ručak ostavila na stolu u DES-a”), koju je garnirala i pripadajućim videom u kojemu je pokazala kako je osim subotnjeg toplog obroka na lokaciji za iduća tri dana dobila suhi u vidu tri jabuke, dva jogurta, paketića čajne i sira, te kilograma i pol kruha - za tri osobe.
Sirnice u utorak
“Hvala našem Gradu. Sirnica nema, nestalo ih je. U 10 je pučka otvorila, a u 10 već nije bilo obećane buđole koju su trebali dobiti svi korisnici koji su trebali dobiti i sirnice. Na čiju sramotu, ne znam?!”, podvukla je u videu Laco, a onda nam danas i otkrila da joj je u subotu obećano da će se sirnice zakinutim korisnicima podijeliti u utorak, što je odlučila i provjeriti. No, opet ćorak zbog čega je danas, iz principa, odlučila sjediti u pučkoj kuhinji dok ne dobije ono što joj “zakonski pripada”.
- U subotu je trebala biti nešto malo svečanija podjela za Uskrs, najavili su sirnice i buđolu. Kad sam obavila sve podjele vezane za udrugu “Empatija”, otišla sam u pučku kuhinju oko 11.30. Da se razumijemo, nije meni do te sirnice, mogu je i kupiti, ali bilo je tamo puno drugih ljudi koji to nisu u mogućnosti.
Nevjerojatno mi je da nisu bili spremni pripremiti dovoljan broj. Tih prvih pedesetak koji su došli su je dobili, a ostalima ništa. U subotu nikoga od odgovornih nisi mogao ništa ni pitati, jer ih nije bilo. Bili su samo djelatnici, koji su mi rekli da će biti sirnice u utorak. Čuj, utorak?! Dva dana iza Uskrsa – ražestila se Laco. Rekla im je, govori, da Uskrs nije u utorak nego u nedjelju i da njezino dijete ima zakonsko pravo, na što su joj u pučkoj kuhinji odgovorili da su promijenili dobavljača (“navodno više nije ‘Bobis’ nego ‘Babić’, čiji su dostavljači bili na terenu”).
- Vozili su “Babićevi” ljudi i u subotu, ali su mi kazali da je nemoguće da im dovezu još. Stvar je principa, moja djeca nisu ostala za Uskrs bez sirnice, ali neka druga jesu. Pa su počeli prebacivati odgovornost na Grad i sl. A zapravo se jednostavno nisu organizirali... Nije Uskrs svaki dan - govori Jagoda Laco, ne želeći da se njezin javni istup politizira. Dobro je, kao dugogodišnja korisnica s kćerima, upućena u stanje stvari u pučkoj kuhinji.
- Njihov broj nikad nije isti, jer svi ne dolaze svaki dan. Varira od 200 do 250... Dolazim tamo svaki dan, znam okvirno brojke, a isto tako znam da su u subotu od početka podjele, dokad sam došla, mogli podijeliti obroke otprilike pedesetero korisnika. Da sam znala što će biti, kupila bih preko udruge sirnice i odnijela ih ljudima koji tamo dolaze. Nažalost, svi oni šute jer se boje da će ostati i bez toga malo što dobiju. A nisu krivi ni ljudi koji dijele hranu, kriv je onaj tko nabavlja i organizira sve – upire prstom Laco u odgovorne, prisjećajući se kako je ranije znalo biti drukčije.
- Nekad smo znali dobiti bonove u trgovačkim lancima, pa bismo otišli i kupili što želimo. Npr. vrijednost obroka je bila 30 kn osobi. Nas smo bile četiri, znači 120 kn dnevno za nas. Pa za te pare za nas mogu napraviti bogovski ručak! Znala sam i ranije prigovoriti kako nije red da djeca uvijek dobivaju isto – mortadelu i konzerve srdele.
Nije bilo redovito ni voća na meniju. A i kad ga ima, najčešće je gnjilo. Dobijete jabuke za vikend u vrećici i kad dođete kući i otvorite je, nađete trulo voće. Ili se nabavlja ispod cijene ili je možda donacija, ne znam, ali je nejestivo. Znala sam im reći da djeci daju mlijeko ili mliječni namaz. Ponavljam, ne zanimaju me političke igre, ali ne mogu više šutjeti. Radije neka mi ne daju ništa... - rezolutno će Jagoda Laco. Zato je, iz revolta, dobiveni suhi obrok u subotu i ostavila na stolu u pučkoj kuhinji.
Štruca i po za tri dana
- I taj obrok?! Štruca i pol kruha za tri dana za tri osobe, a još i po paketić čajne i sira, jogurti i jabuke. I to je suhi obrok za praznike. Jel to normalno? A i ta sirnica... Pa stane na dlan kolika je i to je problem nabaviti?! Neće moje dijete propasti, otišla sam kod prijateljice na ručak... Inače, svaki moj Uskrs je isti – letim okolo, raznosim potrebitim ljudima donacije iz udruge i nemam vremena napraviti obrok.
Moja djeca su na to navikla, ali neće ostati bez sirnice jer ja to neću dopustiti. Ali sramota je zbog drugih korisnika pučke kuhinje koji u svom jadu šute. Ako Grad za pučku kuhinju izdvaja toliko i toliko sredstava, onda netko tamo mora znati organizirati obroke. I potruditi se da svi dobiju isto i ono što im po zakonu pripada – smatra Jagoda Laco.
Kad je danas inzistirala da joj se objasni gdje su nestale sirnice i buđola predviđene za sve korisnike pučke kuhinje tijekom praznika, nisu joj, kaže, znali objasniti. Voditeljica subotnje smjene otišla je na godišnji odmor, a pojavila se nova, koja joj je rekla da je Grad odobrio sredstva za 279 sirnica, a oni su ih, eto, nabavili 300. Zašto ih nisu svi dobili, kao i zašto je buđolu, upućena je Laco, u subotu dobilo svega pedesetak korisnika, nije bilo odgovora. Isto tako od nje je doznala da je na broj članova svog kućanstva u subotu trebala dobiti još jednu štrucu kruha.
Zauzvrat da se smiri, danas su joj odgovorni za pučku kuhinju iz trgovine nabavili tri sirnice i dva paketića pečenice, a dobila je, u znak isprike, i bočicu DES-ova maslinova ulja iz posljednje berbe. No, to je, kaže, neće ušutkati, jer isto očekuje i za sve ostale korisnike pučke kuhinje koji su u subotu ostali zakinuti za predviđene (“zakonom zajamčene”) namirnice na blagdanskom stolu.