Do sada smo mislili da je nedjeljni Pazar auta najbolje mjesto za potražni pronalazak momka, muža, ljubavnika, ali nakon posjete Ribolinom uvijek nedjeljom otvorenom dućanu u Trajektnoj luci, drastično smo promijenili mišljenje. Dakle, za one koje se misle udati, ili naći pravo muško, znate gdje vam je ići. Evo nas u devet sati, muškarci samo nadolaze, stariji, srednji, mladi. Evo nas u deset, opet prednjače, evo nas opet malo kasnije, i opet su tu novi, samo stižu. U ovom gradu nedjeljom žene mora da do podne nane, ili im matere, babe, svekrve kuvaju ručak. Ili smo grad pun vridnih muških koji precizno znaju što i gdje na prepunim policama treba pronaći. Osim barba Mate, kojeg je satrao popis što mu ga je žena na papiriću napisala.
- Potirala me s Blatina, zna đava da je ovo dućan šta radi svaku nedilju. I ja njoj kažem, ma nije, ma sve je zatvoreno. Ma ke, nemoš to privarit, kaže mi jutro rano, ajd‘ dole pravac i donesi mi to i to, ili nema ručka. Jaja, mliko, malo mortadele, evo liste. Šuti Mate i radi, to ti je jadno muško. Evo di se god okrenem oko sebe svi ka ja. Osim prodavačica i tebe. Mogla je jučer kupit sve, neće, nego me ne ide zajebavat na dan od Hajduka - kaže Mate.
Sve se kupuje
Što se kupuje? Sve. Naćirili smo se pošteno: prodavačice pružaju peciva i kruh, reže se salama i sir. Skaču ljudima u traženju, evo ih i na blagajni. Koliko kilometara dnevno prođu nećemo ni pitati. Gledamo oko sebe, interventni policajci kupuju gazirana pića, peciva i štruce kruha, past će sendvič sto posto. A i treba se nahraniti, čeka ih popodnevno nogometno ludilo. Sugrađanin Ante s Brda, kaže kako nam ne smije reći što je uzeo, a vidimo unučića kako ga grije u ruci. Pomorac Krešimir Mucić je od Sv. Frane gdje živi, došao po duvan i sok, Milan nam filozofski priča kako je po pitanju radne nedilje nekome loše, nekome dobro, a najbolje onima kojima se rad na taj dan dodatno plaća. On je kupio kruh.
Dobro je da ljudi odmore
- Koliko se ja sićam, nikada se nediljom prije radilo nije. Pa dobro je da se ljudi odmore, iako se radne žene subotom i nediljom doma više umore nego kad su na poslu – kaže Milan.
Evo još jednog, dvometraš, nosi u rukama pet, šest, sedam boca gaziranih pića. Onaj iza kupuje marendu, sa šestim je dite oće krafne, sad bi smoki. Košnica, ulazi se, izlazi, pazari, pune s košare svim i svačim. Pitamo prodavačicu Valentinu Melvan kako je, jeli umorna, jeli im teško pada raditi nedjeljom, jeli im noge sutra bride od tolikog hodanja, bili li radije sada bila doma? Toliko se toga već mjesecima priča za i protiv, pa evo, da vidimo na licu mjesta iz prve ruke.
Zadovoljna prodavačica
- Ja sam zadovoljna, je da se umorimo, je da je u ovom našem dućanu koji je uvijek otvoren puno posla, ali u konačnici se to isplati. Dobijemo novčani dodatak za taj dan, i zato se brojne kolegice i same javljaju za rad nedjeljom. Odgovara mi financijski, djeca su mi velika, volim raditi. Plaća nam je dobra, ne mogu se požaliti, imamo stimulativna primanja u sezoni, božićnicu, uskrsnicu, regres. Zna biti naporno, nedjeljom je u rangu ljetnih dana. Naradimo se, ali s dobrom organizacijom i odličnim kolegicama sve je ok. Ljudi su ispočetka malo grintali, ali malo pomalo naučili su se na novi režim. Sve ok, tko hoće raditi, posla ima. A i ljudi koji nam nedjeljom dolaze iz svih splitskih kvartova - kaže Valentina. Drugu sekundu eno je već na blagajni, nema čekanja, narod samo stiže.
