Događa se u proljeće godine gospodnje 1971.
Svršetak televizijske serije “Naše malo misto” najviše je zaprepastio samog njezina autora. Na malom ekranu je, kako se sigurno sjećate, pisalo: Adio... I nikad više!
To, bogami, ja nisam napisao, a ako ne vjerujete, dozvolite dragi štioci, da vam citiram posljednje rečenice moga teksta:
”Auto krene i ona (Bepina) spušta umornu glavu na grudi Luiđa koji je nježno ljubi u kosu. Blagdanska zvonjava razliježe se priko malog mista. Kamera se penje u zvonik i odozgo hvata pjacetu i prati automobil koji se udaljava kroz kalete. Kamera hvata doturovu kuću i u pozadini grobljanske čemprese nagovješćujući gledaocu neminovnost partence s koje povratka nema.”
KRAJ!
Ne znam zašto i komu je trebalo to: Adio i nikad više.
Možda to...