Groblje malo tko doživljava kao oazu usred betonske pustinje, a za spas od ljetnih vrućina privlačnije zvuči neki od običnih gradskih parkova. U svečanoj tišini i hladovini čempresa, na šljunčanim puteljcima i uz cvjetne gredice, možda se baš zato sasvim spokojno šetaju neki neočekivani gosti, daleko od prometa i šušura.
Posjetitelji splitskog Lovrinca jutros su se, naime, nemalo iznenadili kad su među redovima kamenih ploča naišli na divljeg zeca, koji se držao rezervirano, ali ne i uplašeno, pa im je, činilo se i iz vlastite znatiželje, dopustio da mu se približe - taman toliko da uhvate jedan portret "anfas".
Baš kad su mislili da su upoznali faunu ovog mjesta, svega nekoliko metara dalje za ugao je zašao raskošan paunov rep. Iako se paunove češće viđa oko Tvrđa...