A kakvo je vaše zdravlje? Znamo sve, smeta vam južina, hladnoća, masna vam je jetra, kolesterol jurca, bole noge, koljena, kleca kuk, zapalili bi duvan, ali liječnik ne da, najeli bi se kao čovjek, ali giht poludi. A tek glavobolja, a šećer se diže, leti u nebo, a ovo, ono, dušu daj, duša neće.
I zato vam s guštom predstavljamo najzdravijeg čovjeka u Splitu. Za zdravijeg do sada čuli nismo. Pronašli smo ga kao iglu u plastu sijena, i onda mu lagano kvocali i dugo ga nagovarali da nam ispriča tajnu zdravog života. Ako ima netko tko će ga pokušati nadmašiti, napravit ćemo duel.
Karlo Pilko, 53 - godišnji Splićanin, inače i prvi čovjek Gradskog kotara Gripe već 23 godine, dobro čujete 23 godine, nije zatrebao liječniku pomoć. Ni jednom. Ni u snu. Ovo je ironija sudbine, paradoks, ovo je čudo neviđeno. Pije kavu, puši, riba mu baš i ne šmeka, obožava meso, bez slatkog ne može. Pobija svojim stilom prehrane sva zdravstvena upozorenja, alarme. Progovori Karlo, prosvijetli nas neuke.
- Izrazito sam aktivna osoba, još aktivnija ljeti kada uz sve dnevne aktivnosti sebi priuštim barem dva sata kupanja i izležavanja na plaži. Nisam od onih koji vole trčati, to je zasigurno zadnja tjelesna aktivnost za kojom bih posegnuo.
Ali nastojim koliko mi to vrijeme i obveze dopuštaju nekoliko puta tjedno otići na funkcionalni trening u TKD ‘Galeb‘. I pod paskom trenera odraditi neke stvari za koje sam nisam stručan. Evo, prilike da zahvalim treneru Stjepanu Buklijašu koji zaista sa mnom ima strpljenja dok traju treninzi – veli, otvoreno nam priznajući kako će odvježbati sve što treba, osim čučnjeva.
Kada su oni u pitanju, nastojati se prošvercati na bilo koji način. Idemo dalje, u mirovini je već više od 10 godina. Svaki dan mu počinje buđenjem nešto prije pet sati. Slijedi obvezna crna kava, doručak, potom šetnjom s psima. Točno ovim redoslijedom koliko god on bio neispravan, ali navika je navika, veli, i teško se mijenja.
Slijede potom obveze u GK Gripe, ručak, ponovno šetnja po kotaru s psima, druženja s prijateljima i sve drugo što možda nije planirano u danu. Ali putem iskrsne. Sebe opisuje kao apsolutno nestatičnu osobu. I drži da je ta snažna dnevna aktivnost odlična stvar, iznimno potrebna ljudskom organizmu.
- Aktivnost i fizička i umna je bitna da bi ostao fit, osobito u današnje vrijeme prepuno stresa, ubrzanja i nenadanih situacija. Naravno, nekada se čovjek i umori što ja rješavam svakodnevnim popodnevnim odmorom od otprilike 30 do 45 minuta. To je vrijeme kada se, kako to ja zovem, ‘stavim na punjač‘.
Dan mi ovisno od obaveza završava oko 20 sati, tada je još zadnja šetnja s psima, a onda malo opuštanja uz TV, pregled portala i slično. Naravno, iznimke su kada imam obveza u večernjim satima, ali davno sam prestao biti ‘noćna ptica‘. Pa je i to svedeno na minimum. Što se tiče hrane, nisam previše izbirljiv – pojašnjava.
Najmanje uživa u ribi uz opravdanje da je nakon nje uvijek gladan. Zato nastoji da mu barem svaki ručak ima i svoj mesni dio. Ne preferira prezačinjenu hranu, ne jede nakon 20 sati ukoliko je to ikako moguće. Rijetko konzumira brzu hranu, mada jednom u dva mjeseca s guštom ode u McDonalds i počasti se nečim brzim, onako, za svoj gušt. Spava onoliko koliko treba njegovom organizmu, obično je to šest sati. Veli kako bi neki rekli da čovjeku treba osam sati kvalitetnog sna, ali kod njega je i ovo postalo stvar navike i prilagodbe tijela.
- Svatko od nas ima neke slabosti, a moje su valjda kava i cigarete, odnosno duhan. I od toga barem za sada nemam namjeru odustati, koliko god sam svjestan štetnosti. To je postalo dio moje osobnosti, stila života i jako se teško mijenja. Odnosno u mom slučaju nikako se ne mijenja.
Pokušao sam, ali jednostavno ne ide. Volim kao opravdanje izvlačiti vojnu službu, stres, podvući kako je to moj način za njegovo ublažavanje. Naravno, to su samo pusta opravdanja. Svakako, tko god može neka ne koristi duhanske proizvode, a ako baš mora neka ih svede na najmanju moguću mjeru. Ali tko sam ja da dijelim savjete te vrste?! Rijetko konzumiram alkohol i to isključivo u posebnim prigodama i malim količinama i naravno, kad pijem - ne vozim – kaže.
A slatko? To mu je grijeh od kojeg neće odustati, Štoviše, dan mu uvijek završava ili čokoladom ili keksima. To je nešto čega u njegovom kućanstvu uvijek mora biti. I da, sve ga je to dovelo do 23 godine života bez posjeta doktoru, zbog čega se smatra izrazito sretnim čovjekom. Tijekom korona pandemije otišao je jedino po uputnicu za jedan od bustera, i to je bilo sve. Kaže kako je jedna od osoba koja ne ide k liječniku ako joj to zaista nije potrebno, ili ako nema zdravstvenih tegoba. Ako zbog ničeg drugog onda da ne zauzima mjesto nekome kome je hitnije i nužnije.
- Zadnji ozbiljniji zahvat imao sam 2000. godine, kada mi je usred noći pukao čir. Zahvat je bio i hitan i nužan. Nakon toga više nisam imao zdravstvenih problema. Rijetko kada imam glavobolje, dentalno stanje mi je uredno, ali pazim da dva puta godišnje idem na skidanje kamenca i kontrolu.
S godinama mi jedino slabi vid, dioptrija mi je u plusu, ali to ne doživljavam kao problem, nego kao sastavni dio ljudskog starenja i ukupnog trošenja organizma. U 53.godini života sam, a osobito u ovom ubrzanom vremenu u kojem živimo neke posljedice ipak moraju biti vidljive – pojašnjava.
Zna mu se desiti da ga uhvati viroza, ali onda pribjegava čajevima, nekakvom snižavanju temperature, ako je potrebno i odmoru tijela. Nije paničar i za te sitnice za sada ne traži liječničku pomoć. Naravno, ako mu tijelo signalizira da nešto nije u redu, svakako bi se obratio liječniku, ali uvijek bez panike. Jer panika uvijek šteti. Voli se našaliti, pa reći kako je sretan jer mu u blizini stana postoji dežurna ljekarna. Srećom, i tamo je rijedak kupac. Suma summarum, što nam Karlo savjetuje?
- Poučen svojim iskustvom svakako da usporite ritam života, pokušate sve što radite, raditi s guštom. Neopterećeno, jer je onda i stres manji. Nastojte se ne uzrujavati zbog nekih stvari koje ne možete promijeniti.
To je samo gubljenje vremena. Spontanost je dobra, ali radije pokušajte sebi za svaki dan zadati neki mali cilj. Ispunite ga i osjećat će te se bolje. Ne treba pretjerivati ni u čemu, ali nisam sklon ni odricanju od sitnih užitaka koji moj život čine mojim životom. Baš onakvim po mojoj mjeri i guštu – veli Karlo.
I to je to. Živili mi svi još sto godina.