Naša sugrađanka sa zdravstvenim problemima iza koje je nekoliko operacija – koljena i kukova, pokazat će se bitnim da su boljetice u tim predjelima tijela – požalila nam se danas na novu zgradu splitskog Općinskog suda. Preciznije, na pristup zgradi, odnosno na strme stepenice bez rukohvata.
Onako na prvu, gotovo da smo gospođine primjedbe odbacili, našli smo čak i fotografije stepenica u bivšoj zgradi Stande s rukohvatima, fotografiju na kojoj se krajičkom oka, pardon objektiva, vidi i – lift. Jesu prilično strme, ali imaju i podest na sredini puta do gornjeg kata, dakle ipak ne bi trebalo biti problema...
- Duži niz godina imam problema s koljenima i kukovima i iza mene je nekoliko operacija te su za mene skale muka Isusova.
Tijekom posjeta lipoj i raskošnoj zgradi s puno detalja primjetila sam ogroman nedostatak….stepenice koje vode do suda od suda su jako strme i bez rukohvata. Bila bih vam i ja i mnogi prezahvalni kad bi na ovaj način uspjeli doći do nekoga ko je voljan napraviti rukohvate s obe strane plus jedan po sredini …. Znam da djeluje kao sitnica, ali nama nekima je ogromna stvar - obratila nam se sugrađanka u mailu.
Kako naša čitateljica nije bila niti malo ogorčena ni bijesna, dapače pohvalila je novu zgradu Općinskog suda (u koju je silom prilika danas morala doći, kaže) kao "lijepu", "raskošnu", jednom riječju "fantastičnu". I, u čemu je onda problem?
U prilazu naime, kako je gospođa i navela. Potrebno je doduše zamisliti situaciju u kojoj recimo idete do zgrade suda poslom iz smjera istoka, dolazite dakle Mažuranićevim šetalištem recimo. Iskrcali ste se na autobusnoj postaji točno ispred stare ‘Palače pravde‘ ili šetajući od parkinga ili kuće dolazite lagano iz tog smjera uz sjevernu stranu Gundulićeve ulice...
Doista, nakon što prođete pored trafike i zatim prelazite onaj mali pješački prijelaz uličice koja je nekad vodila na parkiralište, a sada je praktički slijepa ulica, stižete na ‘kantun‘ nove zgrade suda i od glavnog ulaza vas dijele još samo – stepenice! I doista, nisu baš blage prema starijim osobama, nemaju rukohvate (ako ne računamo da se pješak može naslanjati na zid s južne strane, do otprilike pola tih kamenih skala), a zanimljivo je i da ih je jako teško izbjeći.
Proći oko njih Gundulićevom se ne može jer s te strane nema nogostupa, ako se odlučite na "južni pristup" morate otići sve okolo uz Erste banku pa onaj mali dućan (prije je tu bila isto banka, pa onda neka trgovina vinima, ali sad se prodaje mahom verdura), e da bi došli do pješačkog prema neboderu "Pomgrada" i sjedištu Centra za socijalnu skrb.
Tu ste praktički pred vratima Općinskog suda, dok je alternativa – ako se imaginarno vratimo na vrh ovih nepraktičnih stepenica – ići na sjever i obilaziti cijelu zgradu bivše Stande. Još i koji metar dalje, jer su uz sjevernu vanjsku stranu novog Općinskog suda također stepenice, jednake klase kao i ove s juga.
Pa onda svi sa slabijom motorikom moraju "potegnuti" još preko ledine koja se klasificira kao parkiralište, e da bi negdje oko hotela "Globo" ili čak bivšeg "dispanzera" našli povoljne uvjete za prolaz... Naša sugrađanka je zavapila kako bi njoj i drugima u situaciji poput njene puno značilo kada bi netko napravio dva rukohvata uz rub stepenica, a možda i jedan po sredini.
Uglavnom, jednom kada savladate ove prepreke na putu do Općinskog suda (a ima svojih bisera i prilaz zgradi Županijskog suda, ali o tome drugom zgodom), unutra ste "na konju".