Kauboj visi na rubu klisure. Vrhovima prstiju grčevito se pridržava za oštri brid stijene, a noge mu se nemoćno koprcaju u zraku, kojih dvjestotinjak metara iznad tla. On, međutim, nije nalik vama ili meni, pa da se prepusti očajavanju odbrojavajući do trenutka kad će ga snaga izdati.
Uostalom, nije mu prvi put da se našao u sličnom, naoko bezizlaznom škripcu. Iz petnih žila se napinje, povlačeći sve preostale atome snage u mišiće ruku i počinje se podizati, prvo jedan centimetar, pa dva, potom i cijeli decimetar. Tada se nad njim nadvije zlokobna sjena krnjavog meksičkog desperadosa koji se dijabolično kesi dok podiže svoju prašnjavu čizmu spremajući se nagaziti po prstima odvažnoga kauboja.
Zanima li vas što je bilo dalje? I mene je zanimalo dok sam kao dječak...