Prije skoro puna dva mjeseca, precizno rečeno, 22. travnja, upravi Grada Splita uputili smo mail s nekoliko pitanja vezanih uz stanje i sudbinu nesretnih pasa, krajem ožujka pronađenih na nelegalnoj farmi na lokaciji Put Orišca.
Podsjetimo, u nehumanim uvjetima, u sklepanim nastambama, kavezima, na udaru žege, zavezanim debelim lancima, pod lokotima, tu ih je držao 64-godišnji psihijatar iz splitskog KBC-a. Do današnjeg dana odgovore dobili nismo!
U više navrata smo i telefonskim putem gradske djelatnike nazivali, podsjećali na poslana pitanja, zbog specifičnosti situacije ubrzavali ih na reakciju, umoljavali na odgovore, tražili precizno imena i prezimena onih koji uporno od javnosti skrivaju odgovore... Iz gradske uprave uporno smo isto tako dobivali isključivo ignoranciju.
Priupitali smo vrlo konkretno, između ostalog, u kakvom su stanju psi, koliko ih se još nalazi na tom lokalitetu, hoće li i kada biti preseljeni u najavljene nastambe na gradskoj parceli pokraj Karepovca? Zanimalo nas je kakva će biti njihova daljnja sudbina, zamolili da nas puste u obilazak da bi vidjeli kako se o njima brine privatno sklonište koje vodi splitska obitelj Filipović.
Ništa, ni uz silne upite nismo uspjeli probiti kordon ignoranata i foteljaša sa Zapadne obale, koji očito smatraju da je pitanje mučenja životinja nešto što našu javnost ne bi trebalo zanimati. Ali ga ni riješiti. A zanima nas i tražimo odgovore, i usprkos bezobraznom ignoriranju nećemo na tome stati. Osobito nakon najnovijih užasavajućih fotografija iz logora za mučenje koji pokazuju kako je stanje na Putu Orišca gore nego što je bilo kada se za njega saznalo.
Red je da jednom konačno kažemo ono što cijeli grad zna, ali šuti, to da je psihijatar splitske bolnice imao nelegalni štanceraj u kojem je u krajnje neadekvatnim uvjetima držao gomilu pasa i vukopse. Radio je, kako se priča u kinološkim krugovima, masovni rasplod, trgovinu štencima, ali i genetski inženjering. Između ostalog, kako znalci iz splitskih kinoloških krugova misle, s ciljem stvaranja novih pasmina, ali i za crno tržište visokocijenjenih vukopasa koji se koriste u borbama pasa.
U svemu tome morao je imati pomoćnike, između ostalog i veterinare koji su mu pomagali u okotima, ali i liječenju bolesnih ili ranjavanih životinja. Ni do njihovih imena nije problem doći, kinološka struka dobro zna u kojim se grmovima skrivaju. I oni su sramotno šutjeli, i dugo sudjelovali u mučenju životinja, upravo zato što su za svoj angažman dobivali novce. Kao nagradu za dobro obavljeni posao.
I taman kada smo mislili da će nešto krenuti na bolje, iz mučilišta s Puta Orišca stigle su nam najnovije, mučne fotografije užasa. Gnjusne. Koje pokazuju svu nebrigu čitavog lanca odgovornih što su o nesretnim životinjama, očito nimalo to ne želeći, preuzeli odgovornost.
I da, imamo pitanja i dalje, ali ovoga puta ćemo javno. Gospodo iz Grada, je li vam se crveni obraz zbog ovoga što se u mučilištu događa? Jeli vas sram makar malo? Je li uopće išta mislite napraviti po pitanju izmučenih, bolesnih pasa iz logora smrti na Putu Orišca? Hoćete li otići tamo i svojim očima vidjeti ovaj užas i jad?
Hoćete li novinarima dozvoliti ulaz u prostor kako bi javnost saznala što se uistinu tamo događa? I kako se po vašem mišljenju obitelj Filipović, koja je za to dobila novčana sredstva, brine o tim životinjama? Jer, ako je suditi po ovim fotografijama nešto puno loše, nešto katastrofalno ste napravili u svom izboru. Jeste li od njih dobivali izvješća o stanju, jeste li ih ikada tražili? I najvažnije, zašto skrivate istinu?