Gradonačelnik Ivica Puljak poželio je Kruševića gumno preimenovati u perivoj koji bi nosio imena Zdenka Runjića i Olivera Dragojevića, a nakon toga postaviti i "umjetničku instalaciju" u njihovu čast.
Nema sumnje da ovaj dvojac, pape dalmatinske šansone i dalmatinski Mr. Voice zaslužuju obilježje u gradu kojeg su neizmjerno zadužili u glazbenom i identitetskom smislu. No treba li zbog gradonačelnikove želje "nastradati" jedan neobični toponim koji čuva uspomenu na težačko doba Splita?
Kruševića gumno (guvno) stari je toponim iz vremena kad je ondje pred zgradama i štalom obitelji Krušević bio punkt na koji su pristizali seljaci iz okolice kako bi na splitskom pazaru prodavali poljoprivredne proizvode, a posebno su bile poznate solinske mlikarice.
Bio je ondje i svojevrsni parking za tovare, znalo ih je biti i pedeset, šezdeset, a do Kruševića gumna koje je bilo besplatno, prostiralo se i Bakotića guvno, a taj je Bakotić početkom XX. stoljeća ugradio nekoliko veriga i klanfi za koje su se mogli vezivati magarci i taj je sigurni parking za živinčad naplaćivao, a sebi je zadržao i pravo na skupljanje gnoja koji je u ta doba bio pravo blago.
A što je s Dobrim?
Kruševića gumno je 1951. godine uređeno u park, bolje reći parkić s par klupa koji je godinama bio zapušteni kantun, a tek prije nekoliko godina dobio rasvjetu i više pažnje gradskih komunalaca.
Tako da ovaj Puljkov naziv "perivoj" - a u stvarnosti simpatičan prostorić, tako malešan da se jedva može nazvati i parkićem - zvuči poprilično pretenciozno.
No još je gore što jedan stari toponim iza kojeg stoji zanimljiva priča želi pobrisati. Bilo bi zgodnije da je stao samo na "instalaciji" u spomen na glazbenike.
Ili se sjetiti da vrlo blizu, također na Dobrome postoji trg omeđen bankom (nekadašnjom robnom kućom), samostanom milosrdnica i Gundulićevom ulicom koji se sada – neslužbeno – naziva Trg Dobri.
Taj bi prostrani trg pružio više dostojanstva Runjiću i Dragojeviću za koje zna cijela zemlja (i šire), pa bi se i jedan pravi spomenik (a ne instalacija) baš lijepo uklopio.
Možda bi i tom trgu trebalo ostati ime Dobri, zašto? Jer je Dobri također drevni splitski toponim, koji je nastao po izvorima "dobre, zdrave" vode na tom području. Nažalost, osim imena škole "Dobri" nema nikakvog "službenijeg" spomena na ovaj toponim koji puno priča o splitskoj povijesti.
Po toj četvrti se, primjerice, stoljećima nazivala crkva, Gospe od Dobroga, no fratri su je preimenovali u zvučnije - Gospe od Zdravlja.
Gospine crkve su u Splitu, primjetit ćete, sačuvale prastare toponime koji porijeklo vuču još iz latinskog, romanskog i slavenskog jezika, pa su živi spomenici povijesti Splita, i redovito su nosile imena po predjelima, poput Gospe od Pojišana, od Dobrića, od Soca, od Žnjana, od Betlema, od Špinuta, od Poljuda (sad je za nju popularniji naziv sv. Ante).
Drevni toponimi su, dakle, pravo blago - ako ne vjerujete pitajte jezikoslovce ili povjesničare, a Split ima sreću da ih je uspio sačuvati duže i od čitavog tisućljeća!
Zato je prava šteta da jedna politička garnitura zauvijek nekom naprasnom odlukom - ne želimo pomislit da je u predizborne svrhe - izmijeni nešto što se pravim čudom spasilo od brisalice vremena.
Dakle, čast i spomen Oliveru i Zdenku, ali ne brišite nasilno nešto što nježno čuva gradsku memoriju, ima mjesta i načina za sve.