Bili smo u kvartu o kojem većina Splićana pojma nema. Imaju i plažu, čak i živog Antu Pavelića, a sjećaju se i Spomenke

Više od pjesme posvećene pokojnoj Jugoslaviji, desetak tisuća posjetitelja koncerta "Bijelog dugmeta "– na dosad u zabavne svrhe nekorištenom prostoru pored nekadašnjeg pogona "Dalmacijavina" na Stinicama – zaprepastili su se ambijentom. Hodali smo dugo, dugo kroz nepoznati dio Splita, nekadašnju industrijsku zonu u koju danas malo tko zalazi, po davno potrošenom asfaltu; kroz mrak, jer ni javne rasvjete nema, čulo se samo: "A vidi ovo!", "Šta je ono?!"

Među ogradama i zidinama koji obrubljuju nekadašnje socijalističke proizvodne i građevinske gigante, uz provalije i rijetke kuće u kojima netko očito stanuje, posjet ovom koncertu za većinu mladih Splićanki i Splićana bio je poput neke turističke ture bez vodiča, u totalno nepoznati kvart.

A i što bi tamo radili?

Na...