Ljeto u gradu Hvaru rijetko prođe bez incidenata, no događaj koji se odigrao sinoć strašniji je od svađa iznajmljivača pasara. Naime, napadnut je vlasnik restorana “Gariful”, jednog od najpoznatijih hvarskih ugostiteljskih brendova, on i njegov kuhar Mijo koji je i svojevrsno lice restorana na društvenim mrežama.
No, da bi situacija bila još nevjerojatnija, vlasnika "Garifula" nisu napali drogirani i pijani turisti (kojih ne fali u Hvaru) već, kako je Gospodnetić izjavio za Slobodnu, Josip Čurković Ćos, suvlasnik još jednog od najjačih brendova u Hvaru - “Carpe Diema”.
Radi se o ugostiteljskim adresama kojima grad Hvar djelomično može zahvaliti svoj status luksuzne destinacije pa čudi što je došlo do toga da međusobno komuniciraju šakama, šipkama i čašama.
Navodno je do napada došlo zbog preglasne glazbe u restoranu “Gariful,” ali postoji i verzija priče kako je do nasilja u "Garifulu" došlo jer se oba ugostiteljska objekta moraju naguravati na isti vez. “Gariful” svojim gostima nudi transfer brodom do restorana, a “Carpe” svoje goste gliserom vodi na “Stipansku”, gdje mogu nesmetano, potpuno opušteni, nastaviti partijati. Problem nastaje kada oba broda žele pristati u isto vrijeme, što nije moguće.
Otišli smo pitati posjetitelje i stanovnike Hvara kako se osjećaju zbog ovog incidenta i planiraju li bojkotirati neki od uključenih.
Turisti i ne znaju za napad, neki imaju razumijevanja...
Hvar je prilično dobro ispunjen pa nije bilo teško pronaći turiste, ali je bilo teže od očekivanog pronaći nekoga sa stranom putovnicom tko je znao za događaj.
Zaustavili smo tri Britanke i evo što su odgovorile:
“Vjerojatno su bili pod utjecajem alkohola. A sigurno ima stvari u pozadini koje se ne znaju.”
Potom smo otišli do vrha rive i isto pitali četiri mladića u dvadesetim godinama od kojih su tri gledala zbunjeno, a jedan je izjavio:
“Svi smo mi od krvi i mesa. To što netko ima klub ili restoran ne znači da se ne može naljutiti. Svi mi imamo svoje probleme, bez obzira imamo li milijune ili smo siromašni. Možda su oni samo imali neki problem i pokušali ga tako riješiti.”
Vratili smo se na Trg sv. Stjepana i upitali par starijih Amerikanaca što misle o nemilom događaju:
“Pošto je turizam tako velika industrija ovdje, takvi događaji ga samo narušavaju. Ljudi koji su to vidjeli sigurno nisu imali dobro iskustvo, a kada se vrate kući, to će ispričati prijateljima pa bi se šteta uzrokovana tim događajem mogla udesetorostručiti.”
Ispred hotela “Palace Elizabeth” zatekli smo tri djevojke iz Škotske i nakon više pokušaja razumijevanja njihovog naglaska uspjeli im postaviti pitanje:
“Osjećate li se sigurno u Hvaru?”
Na to je jedna od njih odgovorila: “Jučer bih vam rekla da se osjećam sigurno. A danas... Pa, isto se osjećam sigurno.”
Domaći ljudi podijeljenih mišljenja
Koliko god je bilo teško pronaći stranca koji zna o čemu se radi, toliko je bilo teško pronaći domaćeg čovjeka koji ne zna za napad suvlasnika "Carpe Diema" na vlasnika "Garifula". No, naravno, u strahu većina nije bila voljna dati niti anonimnu izjavu, a oni spremni na dijeljenje svog mišljenja bili su jako podijeljeni.
Građanka Hvara na koju smo naletjeli, a iz logičnih razloga je željela ostati anonimna, izjavila je:
"I opet smo svjedoci da svatko tko dođe u ovaj grad 1. lipnja, a ode 1. rujna može raditi što hoće. Iza takvih stoji vlast, policija, svi... jer očito od njih imaju koristi. Likovi koji drže ‘Carpe‘ trebaju dobiti izgon iz Hvara zauvijek. Zar stvarno nitko u ovom gradu ne može zaštititi domaćeg čovjeka? Pustiti da ih prebiju kao životinje... čista gadost. Dođe mi da se iselim jer je stanje u gradu doseglo krajnju granicu koju normalan čovjek može tolerirati."
Za mišljenje smo upitali i lijepo sređenu damu koja je sjedila na trgu:
“Šta mislim? Hoćeš da ti rečem šta mislim? Mislim da me boli đon za jednog i drugog."
Potom smo prišli dobro raspoloženom gospodinu koji u situaciji, na prvu, ne vidi ništa sporno:
“Co? A bome, potukli su se. Ako je to kacot - kacot, muški, jedan drugome, to je u redu. Samo da ne bude co gorega iz tega... "
Drugi nam je gospodin u šali rekao:
“Pa što? Prebilo ga, prebilo ga. Meni je žao Mijota, izgleda da je dobio dobar materijal...”
Nešto ozbiljniju izjavu dao je gospodin srednjih godina koji je rekao da se takve stvari ne bi smjele događati nigdje, a pogotovo ne u jednom Hvaru.
Pitali smo tri gospođe u prolazu što misle o situaciji - jedna je odgovorila, druge su kimale glavom:
“Loše je što se to događa u našem gradu… I, kako bih rekla, nije prikladno kako god okrenemo. Meni je žao zbog takvih događanja. Pokvare sve ono što je lijepo… Svi smo tužni zbog toga.”
Gospođa koja je rivom šetala sama rekla nam je:
“Pa kod nas je sve moguće. Tko zna što je u pozadini.”
Jedan stariji gospodin, fetivi Hvaranin, izjavio je kratko:
“To nije u redu!”
Policija šuti ‘kao zalivena‘
Naravno da smo na putu do centra grada stali u policijskoj postaji Hvar kako bismo "na blef" upitali dežurne policajce da nam otkriju ime odvjetnika koji brani Josipa Čurkovića Ćosa. Nisu smjeli komentirati situaciju, ali su odlično reagirali na naš pokušaj i pozdravili smo se u dobrom raspoloženju.
Ne možemo reći isto za trenutke dok smo čekali da hostesa iz “Carpea” pozove menadžera kako bi nam dao izjavu. Osjećala se napetost. Ženska osoba koja je došla, nismo sigurni radi li se o menadžerici ili konobarici, rekla je da ne može davati izjave. Nismo je željeli "pritiskati" jer ima smisla da moraju šutjeti dok traje istraga.
Pomakli smo se par metara prema vrhu rive i pokušali doći do hostese restorana “Gariful”, ali nažalost nismo uspjeli, a nismo si željeli uzeti toliku slobodu da preskačemo baršunasti crveni konop na ulazu.
Treba napomenuti i da su “Carpe Diem” i “Gariful” u nedjelju navečer radili normalno i da nitko od gostiju koje smo zatekli tamo nije djelovao niti najmanje uznemireno.
