Europski sud za ljudska prava svojom je presudom objavljenom 12. studenoga ove godine pravomoćno odlučio da država Hrvatska mora danas 58-godišnjoj A. H. iz Trogira isplatiti 11 tisuća eura neimovinske štete i 1670 eura za troškove postupka, a sve zbog slučaja starog 31 godinu.
No sud je odbio njezin zahtjev za 180.550 eura imovinske štete, smatrajući da je ponavljanje postupka najbolji način da se isprave nastale povrede.
Naime, u lipnju 1993. godine tada 27-godišnja žena doživjela je prometnu nesreću u Trogiru nakon koje je ostala 100-postotni invalid.
Početkom 1994. godine pokrenula je postupak radi naknade štete protiv Hrvatskih cesta, smatrajući tu državnu tvrtku odgovornom za nesreću zbog toga što nisu održavali cestu pa je bila blatna i skliska.
Tko je kriv za blato?
Hrvatske ceste su, pak, tvrdile da je do nesreće došlo zbog propusta u čišćenju, a ne održavanju, te da su za čišćenje državnih cesta kroz naselja odgovorne lokalne vlasti. Tijekom postupka Hrvatske ceste su se podijelile na Hrvatske ceste i Hrvatske autoceste, pa je podnositeljica preinačila tužbu i uključila obje tvrtke.
Kako to obično biva u domaćem pravosudnom sustavu, nakon nekoliko ukidanja i vraćanja na ponovno suđenje, Trogiranka je napokon 2012. godine dobila pravomoćnu presudu u svoju korist i tada su splitski Općinski i Županijski sud zaključili da se nesreća dogodila zbog propusta u održavanju ceste jer se blato stvaralo zbog neuređenog ruba ceste, a ne zbog propusta u čišćenju. Dobila je tada 944 tisuće kuna za neimovinsku štetu, više od 348 tisuća kuna za imovinsku štetu, trajnu rentu od lipnja 2006. godine i gotovo 300 tisuća kuna troškova.
No Hrvatske ceste nisu odustajale te su podnijele reviziju Vrhovnom sudu, koji je dvjema presudama iz 2013. godine preinačio presude splitskih sudova i u cijelosti odbio tužbu podnositeljice.
Vrhovni sud je naveo da su niži sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su proglasili Hrvatske ceste i HAC odgovornima za štetu nastalu zbog propusta u čišćenju ceste, jer je odgovornost za održavanje ceste kroz naselje, uključujući čišćenje, bila na Općini Trogir.
Kako stoji u izvješću Ureda zastupnika Republike Hrvatske pred Europskim sudom za ljudska prava vezano uz ovaj slučaj, nakon ovakve presude Vrhovnog suda državna poduzeća zatražila su povrat sudskih troškova i kamata, a po domaćem pravu glavnicu i pripadajuće kamate nije moguće potraživati od poštenog stjecatelja u slučaju naknade štete zbog ozljede, narušenja zdravlja i smrti. Taj je postupak još u tijeku.
Trogiranka je pred Europskim sudom prigovarala da su joj presude Vrhovnog suda povrijedile pravo na pošteno suđenje te pravo na mirno uživanje vlasništva.
Uskraćivanje pravde
Europski sud je utvrdio da je Vrhovni sud odbio njezinu tužbu iz postupovnih razloga, bez razmatranja stvarne osnove njezina zahtjeva za naknadu štete, odnosno da je tužba odbijena zbog navodnog pogrešnog identiteta tuženika, iako su niži sudovi već utvrdili odgovornost državnih poduzeća zbog propusta u održavanju ceste.
– Europski sud je zaključio da je Vrhovni sud pogrešno protumačio utvrđenje nižih sudova i neosnovano prebacio odgovornost na lokalne vlasti, navodeći da je uzrok štete zapravo bio propust u čišćenju, a ne u održavanju. Prema ocjeni Europskog suda, ova pogreška dovela je do "uskraćivanja pravde" podnositeljici jer je nakon gotovo 20 godina postupka njezin zahtjev odbijen zbog formalnog razloga – pogrešnog identiteta tuženika.
Sud je također naveo da podnositeljica više nije mogla podnijeti novu tužbu protiv lokalnih vlasti jer je istekao zakonski rok za podnošenje nove tužbe, a nije mogla niti preinačiti postojeću tužbu radi uključivanja novog tuženika. Europski sud je zaključio da je podnositeljici uskraćen pristup sudu, čime je povrijeđeno njezino pravo na pošteno suđenje – izvijestili su iz Vladina Ureda.